TREBAO je vratiti snagu Ujedinjenom Kraljevstvu, osamostaliti ga, ekonomski obnoviti i diplomatski ojačati, a pretvorio se u povijesni debakl. Brexit, višedesetljetni san različitih političkih opcija u UK-u vrlo brzo se pretvorio u fijasko.

Rezultati samog referenduma su bili iznenađujući jer nitko nije zaista očekivao da će biti izglasan izlazak iz Europske unije. David Cameron, premijer iz redova Konzervativne stranke, kojemu je referendum bio dio izbornog programa na temelju kojeg je pobijedio, zbog rezultata je dao ostavku. On sam je vodio kampanju za ostanak, ali većina birača ga nije poslušala.

Iako se desetljećima raspravljalo o izlasku, nije postojao nikakav plan kako to napraviti. Nakon više od 40 godina ekonomskog, političkog i pravnog povezivanja između UK-a i EU, veze su trebale biti naglo prekinute. To je bilo jako teško provedivo i jako skupo. Danas su problemi nastali zbog Brexita očiti, a većina Britanaca bi se voljela vratiti.

Nekada davno je Brexit zagovarala ljevica. Na kraju ga je omogućila desnica

Iako su ga na kraju inicirali i proveli konzervativci, 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća su najveći euroskeptici dolazili iz Laburističke stranke, britanske ljevice. Prvi referendum o članstvu UK-a u EU je proveden davne 1975., a nositelj ideje o izlasku je bila Laburistička stranka.

Kampanju za izlazak su osim Laburista predvodili i najveći sindikati u državi. S dvije trećine (67 posto) glasova, UK je tada odlučio ostati u EU (tada se još zvala Europska zajednica). Više od četrdeset godina nakon, snove tadašnje ljevice je ispunila moderna desnica.

Možda je ipak pravedno da su konzervativci 1973. uveli UK u EU (tada EZ), a 2020. ga izveli iz nje. Ironija sudbine je u tome što su moderni brexitovci, mahom konzervativci, koristili slične argumente kao nekadašnji brexitovci, mahom ljevičari.

1974. je sastavljen manifest Laburističke stranke prema kojem su obećani novi pregovori o uvjetima članstva i referendum o nastavku članstva bez obzira na pozitivan ili negativan ishod pregovora. Iz redova te stranke se tvrdilo da je EU trebala biti samo ekonomska unija, glorificirani trgovački sporazum, okrivljavane su “elite” u Londonu i Bruxellesu da su prevarile Britance.

Birokracija – simbol nefunkcionalne EU

Simbol nefunkcionalne EU je bila birokracija, kojoj se UK ne treba pokoravati. Zemlju čeka blistava budućnost nakon odlaska, tvrdili su tada Laburisti, a cijena članstva je previsoka s obzirom na koristi (iako je “trošak” iznosio samo 1 posto javnih troškova”).

Konzervativna stranka je vodila kampanju pod sloganom “Ostavimo Britaniju u Europi”, a oko pitanja je postojao čvrst konsenzus u stranci. Čak i Margaret Thatcher, kasnije poznata kao umjereni euroskeptik, bila je za ostanak.

Vodstvo Laburističke stranke je također bilo za ostanak, ali je članstvo bilo za izlazak iz EU. Slična situacija je bila i 2016., kada je vodstvo konzervativne stranke bilo za ostanak u EU, ali su glasači bili za izlazak. Osim Laburista, za odlazak iz EU su se 1975. zalagali škotski, velški i irski nacionalisti, komunisti, sjevernoirski unionisti, ali i radikalno desni Nacionalni Front.

Siromašni, neobrazovani i stari su izveli UK iz EU

Referendum o Brexitu 2016. je tako u mnogočemu bio antipod prvom referendumu iz 1975., ali istodobno i začuđujuće sličan. Političke strane su potpuno zamijenile uloge, a argumenti su uglavnom ostali nepromijenjeni.

Od ranih 90-ih je euroskepticizam bujao u UK-u, što je kulminiralo pobjedom opcije za izlazak na referendumu 2016. Do tada je bilo jako mnogo neodlučnih, između 15 i 20 posto, a nekih godina je dominirala opcija za izlazak iz EU.

Post-referendumska istraživanja su pokazala kako su područja s najvećom podrškom za izlazak bila siromašnija, imala veću stopu nezaposlenosti, niže razine obrazovanja i da je u njima bilo više imigranata iz istočne Europe.

Siromašni su bili skloniji glasanju za izlazak iz EU, dok su bogatiji bili za ostanak. Postojao je i generacijski jaz jer su stariji bili skloniji Brexitu, a mlađi ostanku, a prisutni su bili i konzervativniji politički stavovi, dojam da život u UK-u postaje sve gori i da imigranti uzimaju poslove domaćem stanovništvu.

Od referenduma ipak slabi brexiterski sentiment, iako ne drastično. Da se danas provede referendum, većina bi htjela povratak UK-a u EU. Prema anketama, većina građana smatra kako je izlazak iz EU bila pogreška.

Ali to je teško predvidjeti jer su glasači standardno nesigurni po tom pitanju, a kampanja može kod velikog broja ljudi prevagnuti na jednu ili drugu stranu. Mladi su većinom ti koji su najveći zagovornici “povratka u Europu”.

Pad gospodarstva nakon izlaska

Postojao je konsenzus još prije referenduma da će izlazak iz EU biti katastrofalan za gospodarstvo UK-a. Ekonomski je bila toliko povezan s EU da nije bilo realno očekivati kako se gubitak otvorenosti prema tom tržištu može kompenzirati drugim tržištima u svijetu.

Ti strahovi su se u većoj ili manjoj mjeri obistinili, ovisno o poziciji gledišta. Utjecaj je bio bez sumnje negativan, samo je pitanje koliko. Činjenica je da UK nije ostvarivao dobre ekonomske rezultate od 2016. do 2020., a pandemija je sve pogoršala.

OECD je u istraživanju iz travnja 2016. predvidio da će BDP UK-a do 2020. biti 3 posto manji nego što bi bio bez Brexita, što će narasti na razliku od 5 posto do 2030. Oštar udar na financijski sektor, koji je činio 2.5 posto BDP-a UK-a, trebao je dovesti do postupnog opadanja važnosti Londona kao svjetskog financijskog središta.

Procjene se razlikuju među ekonomistima i institucijama, ali se okvirno može zaključiti kako je Brexit do druge polovice 2022. UK stajao oko 5 postotnih bodova rasta BDP-a, smanjio je ukupne investicije za 10 posto, a trgovina proizvodima (izvoz i uvoz) je manja za 5 do 10 posto.

Manjak vozača doveo do nestašica goriva

Jedan od direktnijih efekata na gospodarstvo je bio manjak niskokvalificirane radne snage, gdje se ističe manjak radnika u teretnom prijevozu. Nakon Brexita su se na tisuće radnika u prijevozu, uglavnom iz zemalja Istočne Europe, vratile kućama. To je dovelo do velikih poremećaja u opskrbi.

Nedostatak tih radnika je problem EU i SAD-a, ali je u UK-u problem postao posebno velik. Procjenjuje se da je nakon referenduma 15 do 20 tisuća vozača kamiona otišlo. Uz efekte pandemije, to je dovelo do velikih nestašica goriva na benzinskim crpkama tijekom nekoliko tjedana 2021.

U nekim regijama između 50 i 90 posto stanica nije radilo jer nisu imale dovoljno goriva. Direktni povod je bilo curenje u medije državnih podataka i informacija sa sastanka British Petroleuma (BP) o manjku transportnih radnika, što je dovelo do panične kupnje.

Voće i povrće nestalo s polica djelomično zbog Brexita

Nestašice voća i povrća od početka 2023. se također povezuju s Brexitom. Iako su glavni razlozi visoka cijena energije, loši vremenski uvjeti u glavnim zemljama iz kojih se uvoze ti proizvodi (Španjolska i Maroko) i općenito inflacija, Brexit je također blago utjecao.

Većina poljoprivrednika i dobavljača ne vjeruje da je izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU razlog za prazne police supermarketa, ali priznaju da su Brexit i pandemija povećali troškove za uzgajivače. Prema Britanskom maloprodajnom konzorciju (BRC), 30 posto uvoza hrane u UK dolazi iz EU.

Od toga se skoro pola povrća koje se godišnje konzumira i većinu voća uvozi iz EU. Kako je poljoprivreda sezonalna, onda su velike razlike od mjeseca do mjeseca. Ali u nekim mjesecima se gotovo svi određeni proizvodi moraju uvoziti iz EU. Primjerice, u siječnju 90 posto salate i 85 posto rajčica.

Nije sve crno, ali…

Prema podacima Svjetske banke, UK je 2019. izvozio 11 posto manje proizvoda nego 2015. Za usporedbu, Francuska i Njemačka su izvozile 9-10 posto više. Gledajući dugoročni trend, upravo se od 2016. razdvaja od te dvije zemlje po pitanju rasta/pada izvoza. Dok njihov raste podjednakim intenzitetom, izvoz UK-a stagnira.

Indeks konkurentnosti pokazuje da je UK ostao na istoj razini konkurentnosti prije i nakon Brexita, točnije između 9. i 10. pozicije na svijetu. Upravo je poboljšanje ekonomske konkurentnosti, do čega je trebalo dovesti kada se UK oslobodi “stiska” birokracije iz Bruxellesa, bio jedan od argumenata zagovornika izlaska. Ali to se nije dogodilo.

S druge strane, BDP po stanovniku po konstantnom tečaju dolara iz 2015. raste, a do pandemije je padala i nezaposlenost. Po tim mjerilima UK ne odskače od Francuske, Njemačke i eurozone. Proizvodnja stoke je također dobro prebrodila promjene, iako se predviđalo da će to biti jedna od najviše pogođenih grana. Općenito je proizvodnja hrane uglavnom dobro prebrodila godine nakon Brexita.

Britanska funta je ponešto oslabila, ali većina pada se dogodila u drugoj polovici 2021. i kroz 2022., pa se to ne može svaliti na Brexit. Londonski City je 2022. bio drugi najveći financijski centar na svijetu, ali je 2015. bio prvi. Taj pad se može pripisati Brexitu, a od toga su profitirali financijski centri u EU, posebno Pariz.

UK je sudbinski vezan za EU, htio to ili ne

Konsenzus je da UK nije ništa dobio izlaskom iz EU, a u mnogim stvarima je postao ranjiviji nego prije. Nužno je povezan s ekonomskim tokovima unutar EU, bio u njoj ili ne. Sada nema nikakav utjecaj na odluke koje EU donosi, a svakako utječu na nj.

U kratkom roku se nije dogodila spektakularna propast gospodarstva. Stari problemi su ostali i nisu se riješili, a pojavili su se novi. Dugoročno, zbog manjeg potencijalnog gospodarskog rasta, UK gubi sve više, a svakako se ne može riješiti EU. Mora trgovati po njenim uvjetima htio to ili ne. Dugoročno gubi puno, a kratkoročno nije postignuto ništa od onoga što je obećavano nakon Brexita.