Iran za kraj rata ima poseban zahtjev. Rubio: To je opasno za cijeli svijet

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Taj uski plovni put, kojim inače prolazi petina svjetske nafte i ukapljenog prirodnog plina (UPP), postao je najmoćnije oružje Islamske Republike. Sada ga nastoji pretvoriti u izvor potencijalnih milijardi dolara godišnjeg prihoda i sredstvo pritiska na globalno gospodarstvo, piše CNN.

Ključna točka plovidbe

Iran je dugo prijetio zatvaranjem tjesnaca u slučaju napada, no malo tko je očekivao da će to doista i učiniti – ili da će se taj potez pokazati tako učinkovitim u ometanju globalnih trgovačkih tokova. Čini se da je razmjer utjecaja proširio ambicije Teherana, a novi zahtjevi sugeriraju da Iran tu polugu moći nastoji pretvoriti u nešto trajno.

Plovidba kroz ovu ključnu točku gotovo je potpuno zaustavljena uslijed iranskih napada, što je izazvalo poremećaje na svjetskim energetskim tržištima i prisililo zemlje daleko izvan Perzijskog zaljeva na hitne mjere kako bi osigurale opskrbu gorivom.

„Iran je pomalo iznenadio uspjeh vlastite strategije u Hormuškom tjesnacu – shvatili su koliko je jeftino i relativno lako držati globalno gospodarstvo za taoca“, rekla je Dina Esfandiary, voditeljica za Bliski istok u Bloomberg Economicsu.

„Jedna od lekcija ovog rata jest otkriće te nove poluge moći, koju će vjerojatno ponovno koristiti. Mislim da je monetizacija dio spoznaje da tu polugu sada posjeduju.“ Washington je itekako svjestan tog rizika. Američki državni tajnik Marco Rubio upozorio je ovog petka da će jedan od neposrednih izazova nakon rata biti pokušaji Teherana da uspostavi sustav naplate prolaska Hormuzom.

Rastuća strateška važnost

„To nije samo protuzakonito, to je neprihvatljivo i opasno za cijeli svijet. Važno je da svijet ima plan kako se s time suočiti“, rekao je Rubio nakon sastanka skupine G7 u Francuskoj. Ministri vanjskih poslova skupine naglasili su „apsolutnu nužnost“ obnove „sigurne i nesmetane slobode plovidbe“.

Kao potvrdu rastuće strateške važnosti Hormuškog tjesnaca, Mojtaba Khamenei je u svom prvom navodnom obraćanju kao novi iranski vrhovni vođa rekao da se poluga blokiranja plovnog puta „mora nastaviti koristiti“. U prijašnjim krugovima pregovora sa SAD-om, Iran je tražio ukidanje sankcija i priznanje svog prava na mirnodopsku nuklearnu tehnologiju, ali ne i kontrolu nad Hormuškim tjesnacem.

Sada Iran signalizira da bi se ta kontrola mogla formalizirati. Iranski zastupnici razmatraju nacrt zakona koji bi zahtijevao da zemlje koje koriste tjesnac za prijevoz goriva i robe plaćaju naknade, dok je savjetnik vrhovnog vođe govorio o „novom režimu za Hormuški tjesnac“ nakon rata.

Ovaj novi sustav omogućio bi Teheranu da nametne pomorska ograničenja protivnicima i učinkovito poveže pristup jednom od najkritičnijih svjetskih pomorskih putova sa svojim geopolitičkim sporovima.

Kršenje međunarodnog prava

„Nametanje tranzitnih pristojbi predstavlja kršenje pravila o tranzitnom prolasku“, rekao je James Kraska, profesor međunarodnog pomorskog prava na američkom Pomorskom ratnom koledžu. Prema međunarodnom pravu, dodao je, ne postoji pravna osnova da obalna država naplaćuje pristojbe u međunarodnom tjesnacu kao što je Hormuški.

„Hormuški tjesnac je tjesnac koji se koristi za međunarodnu plovidbu, s preklapajućim teritorijalnim vodama Irana i Omana. Unutar tih voda primjenjuje se iransko i omansko pravo“, rekao je. „Međutim, budući da je riječ o međunarodnom tjesnacu, pravo tranzitnog prolaska primjenjuje se na sve države, što dopušta nesmetan površinski, zračni i podmorski tranzit.“

Pravila su utvrđena Konvencijom UN-a o pravu mora (UNCLOS). Iako ni Iran ni Sjedinjene Države nisu potpisnici konvencije, Kraska kaže da se mnoga njezina temeljna načela i dalje primjenjuju jer su široko prihvaćena kao običajno međunarodno pravo. Ipak, Iran bi mogao pokušati iskoristiti činjenicu da nije potpisnik kako bi ojačao svoj argument, dodao je.

Postoji malo presedana u kojima je neka država uspješno naplaćivala prolazak kroz međunarodni tjesnac. U 19. stoljeću Danska je nametala tranzitne naknade kroz Danske tjesnace, ali je nakon prosvjeda više država pristala na Kopenhašku konvenciju iz 1857., trajno ukidajući takozvane Sundske pristojbe, rekao je.

Konkurencija Sueskom kanalu

To nije spriječilo Iran da istraži kako bi takav sustav mogao izgledati i koliko bi mogao biti unosan. Stručnjaci dvoje da Iran može uspostaviti sustav naplate koji bi stekao međunarodno prihvaćanje, ali ako uspije, prihodi bi mogli konkurirati onima koje ostvaruje egipatski Sueski kanal, prema izračunima CNN-a.

U normalnim okolnostima, kroz Hormuški tjesnac dnevno prođe oko 20 milijuna barela sirove nafte i naftnih derivata, što je otprilike ekvivalent desetak takozvanih vrlo velikih tankera za sirovu naftu (VLCC).

Uz procijenjenu naknadu od 2 milijuna dolara po tankeru, to bi iznosilo oko 20 milijuna dolara dnevno, odnosno oko 600 milijuna dolara mjesečno, samo od nafte. Ako se uključe i pošiljke UPP-a, taj bi se iznos mogao popeti na više od 800 milijuna dolara mjesečno, što odgovara otprilike 15 do 20 posto iranskih mjesečnih prihoda od izvoza nafte u 2024. godini.

Naplata prolaska

Za usporedbu, Egipat u tipičnoj godini od Sueskog kanala, umjetnog plovnog puta pod državnom kontrolom, zaradi između 700 i 800 milijuna dolara mjesečno, iako su prihodi naglo pali tijekom prošle godine zbog poremećaja u Crvenom moru. Monetizacija Hormuza također može biti potaknuta ekonomskim pritiscima na Iran.

Esfandiary je rekla da Teheran naplatu prolaza vidi kao način da „nadoknadi neke od svojih ekonomskih nedostataka“ pod sankcijama, opisujući to kao relativno „lak“ i „jeftin“ mehanizam za kompenzaciju ograničenog pristupa globalnim tržištima. Iran je među zemljama svijeta s najtežim sankcijama, odmah iza Rusije.

Iran je više puta poručio da Hormuški tjesnac ostaje otvoren – ali ne bezuvjetno. Dužnosnici kažu da „neprijateljska“ plovila mogu prolaziti, pod uvjetom da se koordiniraju s iranskim vlastima. Ministarstvo vanjskih poslova prenijelo je taj stav u pismu Vijeću sigurnosti UN-a i Međunarodnoj pomorskoj organizaciji, izvijestio je Reuters.

Istovremeno, čini se da Teheran u praksi testira kako bi kontrolirani sustav prolaska mogao izgledati. Podaci o praćenju brodova pokazuju da neki tankeri koriste rutu bližu iranskoj obali, uz izvješća da su određeni operateri možda platili za siguran prolazak.