U PRVOM intervjuu za srpski tisak od izbora za crkvenog poglavara patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije Perić izrazio je nadu u mirno rješavanje kosovskog pitanja te je naglasio da su dijalog i suradnja potrebni svim današnjim kršćanima.

Za beogradske Novosti je, između ostalog, govorio i o susretima s papom Franjom, Jasenovcu i kanonizaciji Alojzija Stepinca.

Do sada se Porfirije Perić tri puta susreo s papom Franjom.

“Svaki naš susret, kao i naša komunikacija u cjelini, temelje se na duhu Kristova Evanđelja, u duhu razumijevanja i uzajamnog poštovanja. U svijetu u kojem živimo, za koji smo obojica odgovorni, suočeni istovremeno s problemima modernog doba, dijalog i suradnja neophodni su za obje strane. Činjenica je da su kršćani usmjereni jedni na druge i da zajedno moramo odgovoriti na izazove koji su ključni za svijet. Napokon, apostol Pavao nas upozorava da nitko ne može reći da mu drugi nisu potrebni”, rekao je.

“Stepinac nije direktno i neposredno sudjelovao u zločinima”

Otvaranje vatikanskih arhiva za zainteresirane istraživače sigurno će doprinijeti boljem razumijevanju teških vremena Drugog svjetskog rata na području Nezavisne Države Hrvatske i Stepinčevog mjesta u njima, rekao je patrijarh.

“Nije isključeno da će se tijekom istraživanja pojaviti rezultati koji se mogu tumačiti pro et contra. Naravno, daleko sam od toga da vjerujem da je Stepinac direktno i neposredno sudjelovao u bilo kojoj vrsti zločina. Međutim, moram reći da, ne samo kao biskup, svećenik, kršćanin već prije svega kao svaki običan čovjek, ne mogu sakriti da, u najmanju ruku, imam dilemu, da imam problema s određenim Stepinčevim postupcima, riječima, stavovima.

Žao mi je ako to nekoga uznemiri, ali moja je obaveza biti iskren. Istodobno, potpuno sam svjestan da mu strašne okolnosti u kojima je živio nisu bile nimalo jednostavne. Što se tiče prethodnih stavova naše Crkve, kao i zaključaka Povjerenstva uspostavljenog za istraživanje ovog važnog i osjetljivog pitanja, oni su jasni, nepromijenjeni i poznati javnosti”, kazao je i naglasio da se kod tih tema uvijek nastoji pažljivo služiti riječima.

“Za Jasenovac nećemo kriviti nečiju djecu”

Za zločine u Jasenovcu ne treba kriviti Hrvate, rekao je Porfirije Perić.

“Prve liturgije služene su u katakombama, na grobovima mučenika za Kristovu vjeru. Također prinosimo beskrvnu žrtvu na Kristovu grobu. A to činimo i u velikomučeniku Jasenovcu. Činjenica da u Jasenovcu postoji pravoslavna crkva Božja, da je vladika Jovan na tom mjestu osnovao samostan, po mom je mišljenju jedini način na koji Crkva njeguje uspomenu na žrtve. Okupljanjem u Jasenovcu i drugim sličnim mjestima, molitvom, služenjem liturgije, stjecanjem milosti Duha Svetoga mi se preobražavamo. A preobraćen i oplemenjen čovjek nikada neće kriviti nečije potomstvo, nečiju djecu za ono što su radili njihovi roditelji.

Pravoslavni kršćanin gradit će mir, prijateljstvo, a ne ogorčenje ili, ne daj Bože, osvetu. Paradoks kršćanske vjere je da na mjestima poput Jasenovca, moleći se Kristu, prvom mučeniku i patniku, ali i poglavaru spasenja i života, stječemo snagu za borbu svim duhovnim i ljudskim sposobnostima za mir, dobrotu i razumijevanje među ljudima, borbu za svako ljudsko biće. Govorim o onome u što Crkva vjeruje i što čini.

Međutim, čak i ono što povjesničari rade – šireći i temeljito ispitujući znanje o zlu demonskih razmjera koje je naš narod pretrpio u NDH u Drugom svjetskom ratu – koje Crkva, naravno, potiče i koje kasnije oblikuje obrazovanje, ne bi trebalo služiti zlopamćenju, nego biti upozorenje svima da se više nikad ne ponove. U tom smislu, također spominjem misao dobrog, stradalog Bonheffera, da se uloga kršćana u svijetu ne može svesti na previjanje rana uzrokovanih točkom nepravde, već da je potrebno zaustaviti to.

Naše kolektivno sjećanje treba voditi mišlju blaženog patrijarha Germana da ćemo oprostiti, ali nećemo i ne smijemo zaboraviti. Nećemo zaboraviti ne da se nekome svetimo, da generaciji nametnemo krivnju koja za to nije kriva, već zato što su ubijeni naši najbliži rođaci i susjedi, a mi vjerujemo u uskrsnuće mrtvih i u ono što je Njegoš rekao: “Ljudska je duša besmrtna”. Gajiti molitveni spomen isto je što i njegovati vjeru u uskrsnuće mrtvih”, rekao je Porfirije Perić.

O Kosovu: Ne moramo biti rođena braća, ali bismo mogli biti dobri susjedi

U nizu intervjua u povodu Uskrsa, patrijarh srpski je istaknuo i kako “duboko vjeruje” da će se prije ili kasnije naći neka mogućnost za zajednički život Srba i Albanaca na Kosovu.

On je u opsežnom razgovoru za Drugi program Radio-Beograda ocijenio da se u ovom trenutku oko Kosova prepliću različiti interesi koji “na ljude gledaju kao na predmete, a na Kosovo kao bezdušan teritorij”.

“Ne moramo biti rođena braća, ali bismo mogli biti dobri susjedi”, poručio je patrijarh Porfirije.

Patrijarh drži i da je pandemija koronavirusa najbolji pokazatelj koliko su ljudi ugrozili normalne procese i zakone prirode i da ljudi “žanju ono što su posijali”.