Invazivna vrsta smrdljivih martina iz Azije preplavila Hrvatsku

POSLJEDNJIH nekoliko dana u medijima i na društvenim mrežama ljudi se masovno žale na „dosad neviđenu najezdu“ smrdljivih martina. Stanovnici pišu da su im zidovi i prozori prepuni martina, da im ulaze u stanove, da smrde i da ih uznemiravaju, iako su za ljude bezopasni.

Ta je pojava uobičajena za ovo doba godine kada stjenice traže topla skloništa u kojima će preživjeti.

Novost je to da je invazivna azijska vrsta, tzv. smeđa mramorasta stjenica (Halyomorpha halys), koja se posljednjih godina sve češće sretala, u međuvremenu postala dominantna u EU i u Hrvatskoj.

Tri glavne vrste u Hrvatskoj

U naseljima u Hrvatskoj susreću se tri vrste štitastih stjenica koje ljudi nazivaju „smrdljivim martinima“.

To su domaće vrste „smrdljivi martin“ (Raphigaster nebulos) i „smrdljiva greta“ (Dolycoris baccarum) te invazivna, strana vrsta, smeđa mramorasta stjenica (Halyomorpha halys).

Tradicionalno su prve dvije šetale po zidovima kuća i zavlačile se u prozore u stanovima, osobito u prijelaznim godišnjim dobima. No tu je ulogu zadnjih godina u velikoj mjeri preuzela vrsta H. halys.

Odakle je došla i što je?

Invazivna smeđa mramorasta stjenica podrijetlom je iz Istočne Azije. U izvornim staništima u Kini, Japanu i Koreji pod kontrolom je drže prirodni neprijatelji i ekosustavi. No kad se transportom proširila u Europu i Sjevernu Ameriku, te kontrole u novim staništima nisu bile prisutne pa je imala otvoreni prostor za širenje.

U Hrvatskoj je prvi put zabilježena 2017. godine, na području Rijeke. Kasnije su znanstvenici s Agronomskog fakulteta u Zagrebu pratili njezino širenje i njezine masovne pojave u poljoprivrednim kulturama.

Ta je stjenica bezazlena za ljude, no ipak se ne preporučuje da se puno dira jer može uzrokovati alergije kod ljudi.

Nije izbirljiva prema hrani

Kako je došlo do toga da je H. halys postala dominantna?

Prvi razlog je njezina prehrambena fleksibilnost. Za razliku od nekih specijaliziranih štetnika, H. halys nema strogi izbor hrane – hrani se sisanjem biljnih sokova iz različitih vegetativnih i generativnih organa brojnih kultiviranih i samoniklih biljaka te napada plodove, pupove, peteljke i mlade izboje na širokom spektru biljaka, pri čemu uzrokuje deformacije, promjene boje, nekroze tkiva i sekundarne infekcije. To joj daje prednost u krajolicima u kojima postoje mješovite kulture kao što su kućni vrtovi, voćnjaci i ukrasne biljke. Ondje može gotovo uvijek preživjeti na nekoj od opcija.

U radu „Rapid spread and first massive occurrence of Halyomorpha halys in agricultural production in Croatia“ autori navode da je, iako je prvi pronalazak u Hrvatskoj bio 2017. u urbanom području Rijeke, prava masovna pojava uslijedila 2019. u ruralnom području, kada su je zatekli u soji i kasnije u nasadima trajnih kultura. U studiji autori ističu da je H. halys izrazito polifagna, što znači da se hrani na mnogim vrstama. Procjenjuje se da se u svijetu hrani na preko 300 biljnih vrsta iz različitih porodica te da ima vrlo širok spektar staništa i biljnih domaćina od ratarskih kultura, preko ukrasnih biljaka, do voća i povrća.

Nema učinkovitih neprijatelja

Drugi čimbenik koji je pogodovao njezinoj ekspanziji je nedostatak predatora. U izvornoj domovini, jaja H. halys napadaju parazitoidi, osice poput Trissolcus japonicus.

Dr. sc. Ivana Pajač Živković s Agronomskog fakulteta u Zagrebu ističe da se „njihov prirodni neprijatelj osica Trissolcus japonicus prirodno ne nalazi u europskim ekološkim sustavima, pa za sada nemaju prirodnog neprijatelja“.

Klimatski su prilagodljive

Treći faktor je njezina klimatska prilagodljivost. Iako se smatra da neke invazivne vrste ovise o toplijim klimama, H. halys je relativno tolerantna prema promjenama temperature i može održavati populacije u područjima s hladnijim zimama.

Obrambeni mehanizmi

Još jedan razlog su njezini obrambeni mehanizmi i otpornost. Naime, H. halys ima izražen obrambeni mirisni sekret – kad se uznemiri, luči spojeve (aldehide) koji djeluju odbojno na ptice i druge predatore. To smanjuje vjerojatnost da će je odabrati kao plijen.

Pajač Živković kaže da je „ptice izbjegavaju zbog neugodnih mirisa, dok pesticidi teško prodiru kroz njihov čvrsti, hitinizirani vanjski pokrov na prednjim krilima.

„Najučinkovitije je tretirati mlade ličinke“, dodaje.

Nedostatak regulacije

Peti čimbenik je ekonomski, odnosno regulatorni.

Pajač Živković kaže da do nedavno u Hrvatskoj nije bilo potrebe za kemijskim suzbijanjem vrste H. halys, budući da njezina prisutnost nije uzrokovala značajne ekonomske štete u poljoprivredi.

„S porastom brojnosti populacije i pojavom šteta u voćarskoj proizvodnji, odobreni su pripravci na osnovi deltametrina i lambda-cihalotrina za njezino suzbijanje u voćarstvu. Ipak, kemijsko suzbijanje ima ograničenu učinkovitost, jer insekticidi djeluju uglavnom na odrasle jedinke, dok su jaja i mladi stadiji ličinki djelomično zaštićeni zbog skrovitog načina života. Učinkovitost dodatno smanjuje velika pokretljivost odraslih, koji se nakon tretiranja brzo ponovno naseljavaju iz okolnih područja. Stoga se kemijsko suzbijanje provodi ciljano i vremenski ograničeno, u sklopu integriranog pristupa zaštiti, dok se ljudi mogu zaštititi od ulaska stjenica u kuće i stanove preventivnim mjerama – zatvaranjem svih mogućih ulaznih otvora i postavljanjem zaštitnih mreža“, tumači naša znanstvenica.

Koliko su prisutne stjenice?

Kolika je gustoća populacije i koliko „invazivna“ ta vrsta može biti?

U studiji, provedenoj u Hrvatskoj znanstvenici su koristili feromonske lovke kako bi procijenili brojnost stjenica u voćnim vrstama u raznim županijama. Podaci prikupljeni u istraživanju pokazali su da su njihove populacije, iako brojke variraju po regiji i po kulturi, već dostizale razine koje su ekonomski značajne za voćare.

Što to znači za poljoprivredu i građane?

Što ovakav razvoj situacije znači za poljoprivrednike, a što za obične građane? U poljoprivredi H. halys može uzrokovati ekonomske štete koje su već vidljive na plodovima voćnih i povrtnih vrsta u vidu deformacije plodova i gubitaka prinosa.

U radu objavljenom u časopisu MDPI 2024. godine, Pajač Živković opisala je prisutnost H. halys u raznim agroekosustavima i ukazala na potrebu integriranog suzbijanja.

„U invazivnoj entomologiji razlikuju se inherentna invazivnost i propagacijski pritisak kao glavni čimbenici širenja stranih vrsta. Halyomorpha halys posjeduje oba – visoku plodnost, pokretljivost i široku ekološku toleranciju, što joj omogućuje uspješno naseljavanje novih područja“, tumači Pajač Živković.

Kako se suprotstaviti toj prijetnji?

Stručnjaci predlažu sljedeće smjernice za nošenje s problemom:

• Praćenje feromonskim lovkama tijekom vegetacijske sezone radi pravodobnog otkrivanja populacija u početnoj fazi uspostave.
• Tretiranje mladih stadija (ličinki), jer su osjetljivije na insekticide.
• Uvođenje specifičnih prirodnih neprijatelja – primjerice, osica Trissolcus japonicus. No takav biološki pristup zahtijeva oprez i rigoroznu procjenu sigurnosti prije uvođenja.
• Fizičke prepreke: brtvljenje pukotina, korištenje mreža, zatvaranje ulaznih točaka u zgrade.
• Suradnju između agronoma, entomologa i regulatornih tijela radi brze registracije učinkovitih sredstava.

Kako pokazuju studije i medijski izvještaji, u Hrvatskoj je očito u tijeku promjena ravnoteže u korist invazivnih stjenica.

Nažalost, ovogodišnja pojačana pojava mogla bi biti tek najava trajnijeg problema ako se ne pristupi sustavnom i integriranom nadzoru na nacionalnoj razini.