PROŠLE su gotovo dvije godine otkako je Kina zatvorila svoje međunarodne granice zbog nastojanja da zaustavi covid-19. Kina je suzbila početnu epidemiju u Wuhanu, proglasivši lockdown u gradu s više od 10 milijuna stanovnika, zatvorivši tjednima stanovnike u njihove domove i prekinuvši javni prijevoz.

Od tada se Peking drži strategije nulte tolerancije kako bi zaustavio ponovnu pojavu virusa. Iskoristivši domet i snagu autoritarne države i njezinu moć nadzora, Peking je nametnuo  trenutačne lockdowne, pratio bliske kontakte, tisuće stavio u karantenu, a milijune testirao, piše CNN.

Kina izgleda sve izoliranije

Prije nego igdje drugdje u svijetu kinesko gospodarstvo je ponovno počelo rasti i život se vratio nečemu što se približava normalnom – sve unutar balona stvorenog da zaštiti 1.4 milijarde ljudi od pandemije koja je izazvala pustoš i odnijela milijune života diljem svijeta.

Vladajuća Komunistička partija iskoristila je taj uspjeh, hvaleći ga kao dokaz navodne superiornosti svog jednostranačkog sustava nad zapadnim demokracijama, posebice Sjedinjenim Američkim Državama. No, kako pandemija traje i dalje, lokalne epidemije nastavljaju buktati, frustrirajući vladinu misiju da eliminira virus unutar kineskih granica.

A sada, kako se veći dio svijeta počinje ponovno otvarati i učiti živjeti s covidom, Kina u usporedbi izgleda sve izoliranije i odlučno okrenuto prema unutra.

Ovaj prividni zaokret prema unutra očit je u itineraru vrhovnog lidera Xi Jinpinga, koji nije napustio Kinu već gotovo 22 mjeseca. To se očituje u drastičnom smanjenju međuljudske razmjene između Kine i ostatka svijeta, budući da se protok turističkih, akademskih i poslovnih putovanja usporava.

No, to se također odražava u dijelovima nacionalne duše, što je širi pomak koji se stvarao godinama otkako je Xi preuzeo kormilo Komunističke partije prije gotovo deset godina, ali je naglašen i pogoršan pandemijom.

Dok se sve više ponose kineskom tradicionalnom kulturom i rastućom nacionalnom snagom, mnogi Kinezi postaju sve više sumnjičavi, kritični ili čak potpuno neprijateljski raspoloženi prema Zapadu, zajedno sa svim idejama, vrijednostima ili drugim oblicima utjecaja koji su povezani s njim.

U određenom smislu, zatvorene granice gotovo su postale fizički produžetak tog mentaliteta izolacije koji je zavladao u dijelovima Kine, od najviših čelnika do dijela šire javnosti.

Koliko je održivo da zemlja ostane zatvorena od svijeta?

Za sada politika nultog covida u Pekingu i dalje uživa ogromnu potporu javnosti, iako Kina ne pokazuje znakove ponovnog otvaranja u doglednoj budućnosti. Ali analitičari postavljaju pitanje koliko je održivo da zemlja ostane zatvorena od svijeta i mogu li biti u igri drugi razlozi osim javnog zdravlja.

Gotovo dvije godine većina ljudi u Kini nije mogla putovati u inozemstvo zbog strogih restrikcija: međunarodni letovi su ograničeni, karantena pri ponovnom ulasku je stroga i dugotrajna, a kineske vlasti prestale su izdavati ili obnavljati putovnice za sve osim neophodnih putovanja. Stranim posjetiteljima, od turista do studenata, uglavnom je zabranjen ulazak u Kinu. Oni rijetki kojima je dopušten ulazak, kao i kineski državljani koji se vraćaju kući, moraju proći najmanje 14 dana stroge centralizirane karantene.

Lokalne vlasti to mogu produljiti do 28 dana, nakon čega često slijedi još jedno dugo razdoblje kućnog promatranja.

Kineska vlada naložila je lokalnim vlastima da izgrade trajne karantenske objekte za pridošlice iz inozemstva, po uzoru na južnu metropolu Guangzhou, koja je podigla karantenski centar s 5000 soba na površini veličine 46 nogometnih igrališta. Uz gotovo zatvorene granice, čak se i najviši kineski čelnici zatvaraju u svoju zemlju. Nije poznato da su ni Xi, ni premijer Li Keqiang, ni ostalih pet članova partijskog Politbiroa, putovali u inozemstvo tijekom pandemije.

Xijevo posljednje putovanje u inozemstvo bilo je u siječnju 2020. godine, kada je bio u dvodnevnom posjetu Mianmaru kako bi promovirao svoju inicijativu Pojas i put, ambiciozni program za jačanje infrastrukture i trgovine diljem Azije, Europe i Afrike, koji je izgubio velik dio svog zamaha otkako se pojavio covid-19.

Zatvaranje granice također je posljedica ideološkog okretanja Kine prema sebi pod Xijem, smatra Carl Minzner, viši suradnik za kineske studije u Vijeću za vanjske odnose: “Ideološki gledano, Kina polako postaje izoliranija u usporedbi s erom reformi i otvaranja iz ’80-ih i ’90-ih godina. Ovo je obilježje Xijeve nove ere.”

Prošlih godina kinesko društvo zahvatilo je oživljavanje tradicionalne kulture, posebno među mlađom generacijom, koja je ponosna na svoje kulturološke korijene. Taj trend potiče i snažno promiče partija, a Minzner to naziva “strateškim nastojanjem da se kineska tradicija koristi kao ideološki štit protiv stranih vrijednosti, posebice zapadnih”.

Netolerancija je samo rasla

Otkako je preuzeo dužnost krajem 2012. godine, Xi je više puta upozoravao na infiltraciju zapadnih vrijednosti, kao što su demokracija, sloboda tiska i neovisnost pravosuđa.

Suzbio je strane nevladine organizacije, crkve, kao i zapadnjačke udžbenike, sve što se smatralo sredstvom neprikladnog stranog utjecaja. To je potaknulo rast uskogrudnog nacionalizma, koji baca sumnju na bilo kakve inozemne veze i smatra feminizam, LGBTQ pokret, pa čak i zaštitu okoliša, marionetama zapadnog utjecaja koji su osmišljeni da potkopaju Kinu.

Od pojave pandemije ta netolerancija je samo rasla. U lipnju je gotovo 200 kineskih intelektualaca, koji su sudjelovali u programu razmjene pod pokroviteljstvom japanske vlade, napadnuto na kineskim društvenim mrežama i označeno kao izdajice, a sve zbog putovanja na koja su odlazili mnogo godina ranije. U srpnju su lokalni stanovnici maltretirali novinare nekoliko stranih medija koji su izvještavali o smrtonosnim poplavama u sjevernoj Kini, kako na internetu tako i na mjestu događaja, a osoblje BBC-ja i Los Angeles Timesa primalo je prijetnje smrću.

A u kolovozu je kineski stručnjak za zarazne bolesti nazvan izdajnikom koji je “slijepo obožavao zapadnjačke ideje” jer je sugerirao da bi se Kina trebala učiti suživotu s covidom. Neki su ga čak optužili da je u dosluhu sa stranim silama kako bi sabotirao kineski odgovor na pandemiju. Iako je nejasno u kojoj mjeri ovi nacionalistički osjećaji predstavljaju javno mišljenje, oni su dobili veliku važnost u javnom diskursu kojim upravlja kineska vlada, gdje je većina liberalno orijentiranih glasova ušutkana.

Većina znanstvenika i neprofitnih djelatnika prestala je odlaziti u Kinu zbog ograničenja i karantenskih propisa

Victor Shih, stručnjak za Kinu na Kalifornijskom sveučilištu u San Diegu, smatra da su Xijevi prethodnici nevoljko tolerirali zapadne novinare, djelatnike nevladinih organizacija, a ponekad čak i poželjeli dobrodošlicu stranim akademicima u Kinu, sadašnja administracija njihovu prisutnost smatra izvorima nepoželjnih utjecaja.

A pandemijska ograničenja postala su prikladan način da za sprječavanje njihova ulaska. Od pojave pandemije većina znanstvenika i neprofitnih djelatnika prestala je odlaziti u Kinu zbog ograničenja i karantenskih propisa, ističe Shih: “Ovaj teški filtar koji se danas primjenjuje , a bio je primijenjen i prije pandemije, pomoći će filtriranju onoga što kineski čelnici vide kao nepoželjne elemente i onečišćenja vrijednosti kineskog naroda.”

No, čak i nakon ponovnog otvaranja granice ostaje za vidjeti hoće li kineska vlada dopustiti povratak stranih posjetitelja i hoće li neka vrsta dodatnog pregleda možda ostati na snazi.

“Pitanje je koliko će se brzo ublažiti ograničenja ulaska ljudi u Kinu. Trenutačno je to prvenstveno zdravstveni problem. Ali mislim da s vremenom to postaje političko pitanje. Čini mi se potpuno mogućim da će se popuštanja dopuštati za različite skupine u različito vrijeme”, rekao je Minzer iz Vijeća za vanjske odnose, dodajući da bi strani znanstvenici koji se usredotočuju na teme koje kineska vlada smatra politički osjetljivima mogli biti među zadnjima kojima bi se dopustio dolazak.

No, Shih smatra da pokušaji eliminacije stranog utjecaja vjerojatno neće uspjeti kad Kina na kraju ponovno uspostavi kontakt sa svijetom. Unatoč pogoršanim odnosima Pekinga sa SAD-om, Velikom Britanijom, Australijom i drugim zapadnim zemljama, velik broj kineskih studenata i dalje će vjerojatno nastaviti studij u inozemstvu. Kada su američko veleposlanstvo i konzulati u Kini u svibnju ponovno počeli izdavati studentske vize kineskim državljanima, bili su preplavljeni zahtjevima.

U kolovozu, prije početka nove akademske godine, u međunarodnoj zračnoj luci Pudong u Šangaju mogli su se vidjeti dugački redovi studenata i roditelja s velikim koferima koji su se protezali stotinama metara prilikom prijave za letove.

“Kina ne može bez svojih najboljih i najbistrijih. Oni će se vratiti u Kinu nakon što su živjeli na Zapadu, neki će od njih voljeti Kinu još više, drugi će steći taj skepticizam prema kineskom političkom sustavu”, rekao je Shih.

Sve ekstremnije mjere protiv korone

Zasad kineske vlasti jačaju svoju odlučnost da eliminiraju virus, pribjegavajući sve ekstremnijim mjerama za suzbijanje lokalnih epidemija. Stručnjaci za javno zdravstvo pripisali su nevoljkost Kine da ublaži svoju politiku nultog covida djelomičnoj neizvjesnosti u pogledu učinkovitosti kineskih cjepiva, osobito nakon pojave vrlo zaraznog delta soja.

Ali politička razmatranja također su odigrala svoju ulogu. Otkako je obuzdala početnu epidemiju u Wuhanu, kineska vlada poduzela je učinkovite napore za suzbijanje zaraze kao dokaz navodne superiornosti autoritarnog političkog sustava. Uspjeh strategije nultog covida stoga je pozdravljen kao ideološka i moralna pobjeda nad posrnulim odgovorom SAD-a i drugih zapadnih demokracija.

A tu je i velika podrška javnosti za tvrdolinijaški pristup. U Kini je tolerancija javnosti prema infekcijama iznimno niska, a strah od virusa i dalje je visok, što je dijelom posljedica sjećanja na smrtnost i stradanje u Wuhanu, ali i potaknut neprekidnim izvještavanjem državnih medija o užasu infekcija u inozemstvu.

Peking je u više navrata okrivljavao uvoz koronavirusa iz inozemstva za lokalne proboje zaraze, bilo putem zračnih putovanja, smrznute hrane ili druge robe. Na društvenim mrežama rastu pozivi vlastima da produže ionako dugu karantenu za inozemne dolaske, jer su mnogi okrivili kineske putnike koji se vraćaju iz inozemstva da su donijeli virus u Kinu.

“Covid-19 se još uvijek smatra izuzetno smrtonosnom bolešću. Čak i ako preživite, patit ćete od nekih ozbiljnih zdravstvenih problema do kraja života i ljudi se iskreno boje”, rekao je Lucas Li, softverski inženjer iz južne provincije Guangdong.

Li radi u Kaliforniji i imao je poteškoća u putovanjima između Kine i SAD-a u posljednje dvije godine. Nakon što se vratio kući za lunarnu Novu godinu 2020., bio je zarobljen osam mjeseci u Kini zbog američke zabrane putovanja. Zatim je u svibnju opet morao žuriti kući iz obiteljskih razloga, ali teško je bilo doći do letova za Kinu. Na kraju je platio 4800 dolara za kartu u jednom smjeru, otprilike sedam puta više od uobičajene cijene povratnog putovanja, te prošao dva tjedna hotelske karantene.

Li se ne slaže sa strategijom nultog covida

Iako se ne slaže nužno sa strategijom nultog covida, Li razumije zašto se vlada toga drži. Zatvaranje granice nije imalo značajniji utjecaj na kinesko gospodarstvo, a nedostatak međunarodnih putovanja ili razmjena jedva da zabrinjava većinu ljudi, ističe Li. Dok su odmori u inozemstvu postali uobičajeni dio života rastuće kineske srednje klase, prostranstva i bogata raznolikost zemlje pružaju obilje mogućnosti za domaći turizam kao alternativu. A za ljude poput Lija, neophodna putovanja izvan Kine još su moguća, iako problematična.

“Uvjeren sam da će javno mnijenje podržati da granice i dalje budu zatvorene”, rekao je Li za CNN.

No, stručnjaci kažu da bi to moglo imati političku cijenu za Kinu, kojoj je međunarodni imidž naglo pao od početka pandemije. Nepovoljni stavovi o Kini dosegnuli su rekordne vrijednosti u većem dijelu razvijenog svijeta, pokazuju istraživanja koje je proveo Pew Research Service.

“Drugi politički faktori ili čak možda Xijevi prethodnici, ovo dramatično smanjenje kontakata između Kine i ostatka svijeta smatrali bi velikim problemom. Ali čini se da Xijeva administracija zasad to ne prepoznaje kao problem. Ako Kina želi uvjeriti svijet da je dobronamjerna sila, mora komunicirati sa svijetom”, zaključio je Shih.