PRIJE godinu dana, kada je Rusija pokrenula sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu i započela najveći kopneni rat u Europi od 1945. godine, istodobno je vodila još jednu bitku kod kuće – pojačavši informacijsku blokadu u nastojanju da kontrolira srca i umove vlastitih građana.

Drakonski novi zakoni o cenzuri ciljali su sve medije koji još djeluju izvan kontrole Kremlja, a većina neovisnih novinara napustila je zemlju. Digitalna željezna zavjesa je pojačana, odvajajući Ruse od zapadnih vijesti i stranica društvenih medija.

I dok su vlasti pritvarale tisuće sudionika antiratnih prosvjeda, kultura straha se spustila na ruske gradove, sprječavajući mnoge ljude da u javnosti podijele svoja prava razmišljanja o ratu. Godinu dana kasnije taj informativni stisak i dalje je čvrst – a podrška sukobu naizgled je visoka – ali su se počele pojavljivati pukotine.

Neki Rusi odbacuju nemilosrdni šovinizam

Neki Rusi odbacuju nemilosrdni šovinizam u eteru koji podržava Kremlj. Korisnici interneta koji su upućeniji u tehnologiju zaobilaze državna ograničenja kako bi pristupili porukama i fotografijama s fronta. I dok se Rusija okreće mobilizaciji kako bi pojačala svoju problematičnu ratnu kampanju, bori se obuzdati osobni utjecaj koji jednogodišnji rat ima na njezine građane.

“U početku sam to podržavala, ali sada sam potpuno protiv toga”, rekla je za CNN Natalija, 53-godišnja stanovnica Moskve, o onome što Kremlj i većina Rusa eufemistički nazivaju “specijalnom vojnom operacijom”.

“Što me natjeralo da promijenim svoje mišljenje? Prvo, moj sin je u mobilizacijskoj dobi i bojim se za njega. I drugo, imam jako puno prijatelja tamo u Ukrajini i razgovaram s njima. Zato sam protiv toga”, dodaje Natalija.

CNN ne koristi puna imena osoba koje su kritizirale Kremlj. Javna kritika rata u Ukrajini ili izjave koje diskreditiraju rusku vojsku potencijalno mogu značiti novčanu ili zatvorsku kaznu. Za Nataliju i mnoge njezine sunarodnjake, ovaj rat razotkriva rusku propagandu. A za one koji se nadaju potaknuti plimu javnog mnijenja protiv Putina, to otvara određeni prostor.

“Ne vjerujem našoj televiziji. Ne mogu biti sigurna da ne govore istinu, jednostavno ne znam, ali imam svoje sumnje. Mislim da ne govore istinu”, govori Natalija. Ona nije jedina Ruskinja koja se okrenula protiv sukoba, ali čini se da je u manjini.

Mnogi oklijevaju osuditi Putina

Procjena javnog mnijenja je težak zadatak u zemlji u kojoj su neovisni anketari na meti vlade, a mnogi od 146 milijuna građana oklijevaju javno osuditi predsjednika Vladimira Putina. Ali prema Levada Centru, nevladinoj organizaciji za ispitivanje javnog mnijenja, potpora je pala za samo 6% među Rusima od ožujka do studenog prošle godine pa sada iznosi 74%.

U mnogim aspektima, to nije iznenađujuće. Malo je mjesta za glasove protivljenja u ruskom eteru; propaganda koja je emitirana s televizijskih postaja pod državnom kontrolom od početka rata ponekad je izazivala podsmijeh diljem svijeta.

U danima uoči prve godišnjice rata jedan ruski parlamentarni zastupnik rekao je publici na državnom TV kanalu Rusia-1: “Ako Kijev treba ležati u ruševinama da se iznad njega zavijori naša zastava, neka tako bude!” Radijski voditelj Sergej Mardan izjavio je: “Postoji samo jedna mirovna formula za Ukrajinu: likvidacija Ukrajine kao države.”

U izjavi koja sažima postojanje alternativne stvarnosti na državnim TV kanalima, jedan bivši parlamentarni zastupnik ustvrdio je ovo o ratnom napretku Moskve: “Sve ide po planu i sve je pod kontrolom.”

Takvi programi obično su privlačni odabranoj skupini starijih, konzervativnijih Rusa koji žale za danima Sovjetskog Saveza – iako njegov doseg obuhvaća više generacija.

“Moje mišljenje o Ukrajini se promijenilo”

“Moje mišljenje o Ukrajini se promijenilo. U početku sam se pitala koja je svrha ovog rata? Zašto su se odlučili pokrenuti ga? To čini živote ljudi ovdje u Rusiji mnogo gorima!” rekla je 37-godišnja Jekaterina, koja gleda popularnu rusku informativnu emisiju “60 minuta” nakon što se vrati kući s posla.

Ratni sukob ostavio je traga na njoj: “Život mi se jako pogoršao ove godine. Srećom, nitko od mojih bližnjih nije mobiliziran. Ali izgubila sam posao. I posvuda oko sebe vidim radikalne promjene.”

Pa ipak, Jekaterinino početno protivljenje invaziji je nestalo. “Shvatila sam da je ova specijalna vojna operacija neizbježna. Do ovoga bi došlo bez obzira na sve. I da mi nismo djelovali prvi, rat bi bio pokrenut protiv nas”, dodala je, odražavajući lažne tvrdnje koje državni mediji neprestano prenose.

Preokreti poput njezina bit će dobrodošli u Kremlju kao potvrda notornog i drakonskog pritiska na medijsko izvješćivanje.

“Potpuno vjerujem vijestima. Da, svi oni pripadaju državi, ali zašto im ne bih vjerovala?” rekla je za CNN 40-godišnja Julija, direktorica ljudskih resursa u marketinškoj tvrtki. “Mislim da se rat vodi uspješno. Možda traje duže nego što bi se moglo poželjeti, ali mislim da je uspješan”, rekla je Julija, čiji je glavni izvor vijesti državni Kanal 1.

Oko dvije trećine Rusa primarno se oslanjaju na televiziju za vijesti, prema Levada Centru, što je veći udio nego u većini zapadnih zemalja. Ali osjećaji Julije i Jekaterine daleko su od univerzalnih. Čak i među onima koji općenito podržavaju rat, televizijske postaje pod kontrolom Kremlja i dalje su daleko od stvarnosti u kojoj žive mnogi Rusi.

“Sve što čujem na državnim kanalima, podijelim popola. Ne vjerujem nikome u potpunosti”, rekla je 55-godišnja računovotkinja Tatjana. “Potrebno je sve analizirati jer se neke stvari izostavljaju”, rekao je 58-godišnji inženjer Leonid.

Raste skepsa

Nekoliko ljudi s kojima je CNN razgovarao u Moskvi tijekom veljače iznijelo je slične osjećaje, ističući da gledaju državnu televiziju, ali je prihvaćaju sa skepsom. I mnogi imaju različite poglede na Ukrajinu.

“Mislim da im svima možete vjerovati samo u određenoj mjeri. Državni kanali ponekad odražavaju istinu, ali ponekad govore stvari samo da bi smirili ljude”, rekao je 20-godišnji Daniil.

U Rusiji postoje glasne manjine na obje strane sukoba, a neki su zbog toga prekinuli prijateljstva ili napustili zemlju. No, sociolozi koji prate rusko javno mnijenje kažu da većina ljudi u zemlji spada između te dvije krajnosti.

“Često se govori samo o velikim brojkama potpore ratu, ali nisu svi ti ljudi sretni zbog toga. Oni podržavaju svoju stranu, ali bi radije da se to završi i borbe zaustave”, rekao je Denis Volkov, direktor moskovskog Levada Centera.

Ova skupina ljudi ima tendenciju obraćati manje pozornosti na rat, smatra Natalija Saveljeva, suradnica Buduće Rusije u Centru za analizu europske politike (CEPA) koja je intervjuirala stotine Rusa nakon invazije kako bi pratila razine javne potpore ratu.

“Sumnjičavci”

“Zovemo ih sumnjičavci”, rekla je Saveljeva i dodala: “Mnogi od njih ne ulaze duboko u analizu vijesti, mnogi od njih ne vjeruju da ruski vojnici ubijaju Ukrajince. Ponavljaju priču koju vide na televiziji.”

U središtu su i mnogi Rusi koji su razvili zabrinutost zbog rata. Ako Kremlj već ne može očekivati sveobuhvatnu potporu svog stanovništva, sociolozi kažu da se barem može osloniti na apatiju. “Pokušavam izbjegavati gledati vijesti o specijalnoj vojnoj operaciji jer se počinjem osjećati loše zbog onoga što se događa. Dakle, ne gledam”, dodala je Natalija.

Daleko od toga da je usamljena u tome. “Glavni stav je da se vijesti ne gleda pažljivo, da se o njima ne raspravlja s kolegama ili prijateljima. Jer što možete učiniti u vezi s tim? Što god da kažete, ruska vlada će učiniti što želi”, rekao je Volkov.

Taj osjećaj uzaludnosti znači da su antiratni prosvjedi u Rusiji rijetki i vrijedni pažnje, što je društveni ugovor koji odgovara Kremlju. “Ljudi ne žele protestirati. Prvo, jer bi to moglo biti opasno, i drugo, jer to vide kao uzaludan pothvat”, rekao je Volkov.

“Što bismo trebali učiniti? Naše mišljenje je beznačajno”, rekla je jedna Moskovljanka za CNN u siječnju, anonimno govoreći o sukobu. Umjesto toga većina stanovništva obično se distancira. “Ti se ljudi pokušavaju distancirati od onoga što se događa. Pokušavaju živjeti svoje živote kao da se ništa ne događa”, dodala je Saveljeva.

A kultura šutnje, koju vlasti potiču, sprječava mnoge od iznošenja skepse o sukobu. Bračni par u jugozapadnom ruskom gradu Krasnodaru navodno je uhićen u siječnju zbog iskazivanja antiratnih osjećaja tijekom privatnog razgovora u jednom restoranu, navodi nezavisna ruska promatračka grupa OVD-Info.

“Imam mišljenje o specijalnoj vojnoj operaciji, ostalo je isto do danas. Ne mogu vam reći koju stranu podržavam. Ja sam za istinu i pravdu”, rekla je Moskovljanka Ana za CNN.

Distanca od rata

Držanje na distanci od rata, međutim, postalo je teže tijekom prošle godine. Putinova kaotična naredba o djelomičnoj mobilizaciji i sve veća ekonomska izolacija Rusije doveli su sukob u domove Rusa, a komunikacija s prijateljima i rođacima u Ukrajini često daje drugačiju sliku rata od one koju prenose državni mediji.

“Osjećam se tjeskobno otkako je ovo počelo. To utječe na dostupnost proizvoda i cijene”, rekla je u siječnju za CNN jedna žena koja je tražila da ostane anonimna. “Postoji nedostatak javnih informacija. Ljudima treba objasniti stvari. Svi slušaju Solovjeva. Bilo bi dobro kada bi stručnjaci počeli izražavati svoja stvarna mišljenja umjesto da slušaju naredbe vlade i Putina”, rekla je ova Ruskinja, misleći na istaknutog propagandista Vladimira Solovjeva.

Studentica filmske umjetnosti, koja je rekla da se nije čula s prijateljem dva mjeseca nakon što je mobiliziran, dodala je: “Ne znam što mu se dogodilo. Bilo bi lijepo da može odgovoriti i reći da je dobro. Voljela bih da ova specijalna vojna operacija uopće nije ni započela i da se ljudski život stvarno cijeni.”

Za one koji rade na probijanju informacijske blokade Kremlja, ruska tiha većina ključna je meta. “Većina Rusa na državnim medijima vidi izopačenu sliku Rusije koja se bori protiv moguće invazije na vlastiti teritorij. Oni ne vide svoje sunarodnjake kako umiru”, rekao je Kiril Suhotski, koji nadgleda sadržaj na ruskom jeziku na Radiju Slobodna Europa/Radio Sloboda, medijskoj kući koju financira Kongres SAD-a i koja emitira u zemljama u kojima informacije kontroliraju državna tijela.

“Tu mi nastupamo”, rekao je Suhotski.

Ovo je jedna od najutjecajnijih platformi koja donosi necenzurirane scene s ukrajinskih bojišnica u domove ruskog govornog područja, prvenstveno putem digitalnih platformi koje još uvijek dopušta Kremlj, uključujući YouTube, Telegram i WhatsApp.

Interes je porastao tijekom rata: “Imamo porast prometa nakon mobilizacije i nakon ukrajinske protuofenzive, jer su ljudi počeli shvaćati što rat znači za njihove zajednice, a nisu to mogli saznati iz lokalnih medija.”

Current Time, 24/7 televizijska i digitalna mreža za Ruse, zabilježila je dva i pol puta više pregleda na Facebooku i triput više pregleda na YouTubeu tijekom 10 mjeseci nakon početka invazije. Prošle su se godine u ruskim gradovima počeli pojavljivati QR kodovi koji su usmjeravali korisnike mobitela na web stranicu Radija Slobodna Europa, za koje se vjeruje da su ih antiratno raspoloženi građani zalijepili na rasvjetne stupove i prometne znakove.

Izazov za neovisne medije

No, neovisni mediji suočavaju se s izazovom koji seže izvan korisnika interneta, koji su uglavnom mlađi i žive u gradovima, te prodire u medijsku kulturu starijih, siromašnijih i ruralnih Rusa, koji su obično konzervativniji i podržavaju rat.

“Moramo doći do šire publike u Rusiji. Ima puno ljudi indoktriniranih ruskom državnom propagandom, bit će to teška bitka”, rekao je Suhotski. Doći do Rusa uopće nije bilo lako. Većina ruskog osoblja Radija Slobodna Europa napustila je zemlju nakon invazije, nakon slamanja neovisnih medija od strane Kremlja prošle godine, preselivši se u sjedište mreže u Pragu. Ista sudbina zadesila je medije poput ruskog BBC-ja i latvijske Meduze, koji su također bili na meti države.

Novi zakon proglasio je zločinom širenje “lažnih” informacija o invaziji na Ukrajinu – definicija je donesena na temelju hira Kremlja – s kaznom do 15 godina zatvora za svakoga tko bude osuđen. U veljači je ruski sud osudio novinarku Mariju Ponomarenko na šest godina zatvora zbog objave na Telegramu za koju je sud ustanovio da širi “lažne informacije” o ruskom zračnom napadu na kazalište u Mariupolju u Ukrajini, u kojem su poginule stotine ljudi, izvijestila je državna novinska agencija TASS.

“Svi naši zaposlenici razumiju da se ne mogu vratiti u Rusiju. Još uvijek tamo imaju obitelji. Tamo još uvijek imaju bolesne roditelje. Imamo ljude koji nisu mogli ići na pogreb svojim roditeljima prošle godine”, rekao je Suhotski za CNN te dodao:

“Osoblje se teško miri s tim. Oni su ruski patrioti i žele dobro Rusiji, smatraju da mogu pomoći.”

Medijski kanali poput Radija Slobodna Europa otvaraju se diljem digitalnog krajolika, unatoč odluci Rusije da zabrani Twitter, Facebook i druge zapadne platforme prošle godine. Otprilike četvrtina Rusa koristi VPN usluge za pristup blokiranim stranicama, prema anketi Levada Centra provedenoj dva mjeseca nakon ruske invazije.

Pretraživanje takvih usluga na Googleu poraslo je do rekordnih razina u Rusiji nakon invazije i od tada je ostalo na najvišim stopama u više od desetljeća. YouTube je u međuvremenu ostao jedna od rijetkih velikih globalnih stranica koja je još uvijek dostupna, zahvaljujući velikoj popularnosti u Rusiji i ulozi u širenju propagandnih videa Kremlja.

“YouTube je postao televizijska zamjena za Rusiju. Kremlj se boji da bez YouTubea neće moći kontrolirati protok informacija prema mlađim ljudima”, rekao je Suhotski.

Cenzura

A to omogućuje pristup cenzuriranim organizacijama. “Gledam YouTube. Tamo gledam sve”, rekla je za CNN jedna Moskovljanka koja se gorljivo protivi ratu, govoreći pod uvjetom da ostane anonimna, te nastavila: “Ove federalne kanale nikad ne gledam. Ne vjerujem im ni riječi. Stalno lažu! Treba uključiti svoju logiku, usporediti neke informacije i vidjet ćete da je sve laž.”

Telegram je istodobno naglo porastao od početka rata, postavši poligon za vojne blogere koji analiziraju svaki dan na bojnom polju.

U početku je ta analiza odražavala liniju Kremlja. “No, počevši od rujna, kada je Ukrajina pokrenula uspješnu protuofenzivu, sve se počelo raspadati. Nikad nisam vidjela ništa slično”, rekla je Olga Lautman, američka suradnica u CEPA-i koja proučava unutarnje poslove Kremlja i propagandne taktike.

Brojni blogeri-jastrebovi, od kojih se neki mogu pohvaliti stotinama tisuća pratitelja, bijesno su odstupili od linije Kremlja posljednjih mjeseci, kritizirajući vojnu taktiku i javno gubeći povjerenje u vrhovno zapovjedništvo ruskih oružanih snaga.

Debakl u Vuhledaru u veljači, kada su ruski tenkovi zašli u minska polja, postao je posljednja epizoda koja je otkrila te pukotine. Bivši ministar obrane Narodne Republike Donjeck koju podržava Moskva, Igor Girkin, ponekad poznat pod svojim vojnim imenom Igor Strelkov – sada oštri kritičar ratne kampanje – rekao je da su ruske trupe “uništavane kao purani na streljani”. U drugoj objavi nazvao je ruske snage “moronima”. Nekoliko ruskih komentatora pozvalo je na smjenu general-pukovnika Rustama Muradova, zapovjednika istočne grupe.

“Ovaj narativ se širi, Rusija je izgubila kontrolu nad njime. Obično se oslanjala na moćnu propagandnu mašineriju, a to više ne postoji”, rekla je Lautman za CNN.

Godinu dana nakon invazije za koju je većina Rusa isprva mislila da će potrajati danima, pokazuju se problemu u Kremljevoj kontroli informacija. Učinak tih pojava ostaje nejasan. Za sada se Putin može osloniti na građanstvo koje općenito ili podržava sukob ili je previše umorno da mu se protivi. Ali neki promatrači vjeruju da se podrška javnog mnijenja polako udaljava od Kremlja.

“Teško je pronaći obitelj koja nije pretrpjela gubitak u Ukrajini. Rusi podržavaju sukob jer imaju imperijalističke ambicije, ali sada im rat kuca na vrata i može se vidjeti promjena”, rekla je Lautman.