Nema više iznenađenja: Tehnološka revolucija na frontu mijenja samu prirodu rata

NOSEĆI posebne naočale, ukrajinski vojnik čučao je na najvišem katu uništenog nebodera i upravljao malim dronom prema obližnjem gradu Bahmutu, koji su okupirali Rusi. Bespilotna letjelica s prikazom iz prvog lica (FPV) – čija je montaža koštala otprilike 300 dolara – pojurila je prema pogodnoj meti i raznijela kamionet pun ruskih vojnika.

„Prije nego što smo počeli letjeti ovamo, Rusi su se toliko kretali da su bile gužve u prometu u Bahmutu. Sada su sve ceste u Bahmutu prazne“, rekao je pilot drona, pripadnik Centra za specijalne operacije A Službe sigurnosti Ukrajine.

S tisućama ukrajinskih i ruskih bespilotnih letjelica duž crte bojišnice, od jeftinih kvadrokoptera do letjelica s krilima velikog dometa koje mogu letjeti stotinama kilometara i satima pratiti metu, sama priroda rata se transformirala, piše The Wall Street Journal.

Dronovi su samo jedan element promjene

Dronovi su samo jedan element promjene. Novi integrirani sustavi upravljanja borbom koji pružaju slike i lokacije u stvarnom vremenu sve do razine voda i odreda – u slučaju Ukrajine, putem satelitske mreže Starlink – učinili su ciljanje gotovo trenutnim.

„Danas se kolone tenkova ili vojnika koje napreduju može otkriti za tri do pet minuta i pogoditi za još tri minute. Mogućnost preživljavanja u pokretu nije dulja od 10 minuta. Vrlo je teško prirediti iznenađenje“, rekao je general bojnik Vadim Skibicki, zamjenik zapovjednika ukrajinske vojne obavještajne službe (HUR).

Tehnološka revolucija potaknuta ukrajinskim ratom, najvećim europskim sukobom u gotovo osam desetljeća, dovodi u pitanje izvedivost nekih od osnovnih koncepata američke vojne doktrine.

Manevri velikih skupina oklopnjaka i tenkova načelno možda više nisu mogući

Manevri kombiniranog naoružanja korištenjem velikih grupa oklopnih vozila i tenkova za brzi prodor – nešto što su Washington i njegovi saveznici očekivali da će ukrajinska ofenziva ovog ljeta postići – možda načelno više nisu mogući, kažu neki vojnici. Neizbježna implikacija, prema ukrajinskim zapovjednicima, jest da sukob neće uskoro završiti.

„Dani masovnih oklopnih napada, zauzimanja mnogo kilometara teritorija odjednom, kao što smo učinili 2003. u Iraku – te stvari su nestale jer su bespilotne letjelice sada postale vrlo učinkovite“, rekao je umirovljeni narednik američke vojske Bradley Crawford, veteran Iračkog rata koji sada privatno obučava ukrajinske snage u blizini Bahmuta.

A u potencijalnom sukobu s manjom silom američka ukupna vojna prednost također možda neće biti tako odlučujuća kao što se prije mislilo. „To je pitanje cijene. Ako možete uništiti skup i težak sustav nečim što košta mnogo manje, tada zapravo razlika u snazi između dviju zemalja nije toliko važna“, rekao je Phillips O’Brien, profesor strateških studija na Sveučilištu St. Andrews u Škotskoj.

Primjerice, svaka FPV bespilotna letjelica, vrsta oružja koja je ovog ljeta ušla u široku upotrebu, košta višestruko manje od obične topničke granate od 155 mm koja vrijedi oko 3000 dolara, a nemjerljivo manje nego borbeni tenkovi koji se cijene u milijunima dolara.

Ipak, dronovi sada imaju preciznost i brzinu da sustignu bilo koje oklopno vozilo u pokretu i ako se njima stručno upravlja, mogu onesposobiti čak i najmodernije tenkove i haubice. Njihova niska cijena također znači da se mogu koristiti protiv bilo koje pogodne mete, uključujući automobile i male grupe vojnika.

Centar A jedna je od mnogih ukrajinskih postrojbi koje upravljaju FPV dronovima. Od 1. lipnja FPV posade centra u istočnoj i južnoj Ukrajini pogodile su 113 ruskih tenkova, 111 borbenih vozila i 68 topničkih sustava uzrokujući gotovo 700 ruskih žrtava.

Tijekom nekoliko sati jednog nedavnog jutra u Časiv Jaru operateri Centra A koristili su FPV dronove naoružane protutenkovskim bombama iz Drugog svjetskog rata kako bi uništili spomenuti kamionet i dva parkirana ruska vojna vozila. Također su uletjeli dronom u prozor nebodera u Bahmutu nakon što su uočili ruske vojnike – vjerojatno operatere dronova – kako pomiču zavjese. Poseban promatrački dron zabilježio je eksplozije.

Rusi ubrzano sustižu Ukrajince u korištenju bespilotnih letjelica

Rusi također imaju vlastite dronove zastrašujućih sposobnosti, koje se pritom brzo poboljšavaju. Nekoliko minuta nakon što je ekipa Centra A pokušala uspostaviti položaj u neboderu u Časiv Jaru, uočila ju je ruska bespilotna letjelica i zgrada je bila meta minobacačke vatre. Ukrajinski vojnici brzo su napustili zgradu i vratili se u bazu u skupinama po dvojica i u velikim razmacima.

Iako su bespilotne letjelice imale veliku ulogu u Ukrajini od početka ruske invazije, njihov broj i njihova učinkovitost značajno su porasli, pri čemu je Moskva brzo sustigla i ponekad nadmašila ukrajinske sposobnosti.

Nove vrste bespilotnih letjelica, razvijenih u zemlji i iz uvoza, neprestano stižu na bojno polje – uključujući mornaričke dronove koje je Ukrajina uspješno upotrijebila za nanošenje štete ruskoj Crnomorskoj floti. Mnoge bespilotne letjelice koje su bile učinkovite prije samo nekoliko mjeseci danas su zastarjele i potrebno ih je rekonstruirati kako bi spriječile neprijateljsko ometanje, kažu zapovjednici.

„Rat je vrijeme razvoja tehnologije“

„Ništa nije postojano. Rat je vrijeme razvoja tehnologije. Svaka operacija je drugačija i nema smisla izvoditi ih na isti način jer neprijatelj već ima protuotrov“, rekao je zapovjednik ukrajinske mornarice, viceadmiral Oleksij Neižpapa.

Posljednji put kada je bilo koja strana napravila brzi proboj na terenu bio je u rujnu i listopadu prošle godine tijekom ukrajinske ofenzive u regijama Harkiva i Donjecka. Tada su Ukrajinci iznenadili iskoristivši nedovoljno popunjene i nedovoljno utvrđene ruske položaje.

Naknadno ukrajinsko napredovanje u Hersonu u studenom prošle godine bilo je rezultat napada projektilima HIMARS koji su poremetili rusku logistiku do te mjere da su se Rusi odlučili povući.

Od prošle jeseni, međutim, Rusija je mobilizirala stotine tisuća vojnika popunjavajući rupe u obrani i postavljajući opsežna minska polja i utvrde. Ono što je ključno, bojišnica je danas prepuna dronova.

Problem za protuofenzivu, ali i za Ruse

U lipnju, kad je Ukrajina započela svoju protuofenzivu, svaki put kad bi njezine snage skupile više od nekoliko tenkova i borbenih vozila, njihove bi kolone brzo prepoznale sveprisutne ruske bespilotne letjelice, a zatim ih gađale kombinacijom topništva, projektila ispaljenih iz helikoptera i rojeva dronova. Minska polja usmjerila su ove kolone u zone uništavanja.

Ruska vojska suočila se s istom sudbinom kada je okupila velike tenkovske snage u pokušaju prodora u grad Vuhledar u siječnju te u kasnijim manjim pokušajima oklopnih ofenziva. Ukrajinci su ih primijetili iz zraka i brzo ih uništili.

Nakon početnih teških gubitaka zapadnih tenkova i borbenih vozila ukrajinske trupe sada su se prebacile na djelovanje u malim grupama, koje se prebacuju prema prvoj liniji koristeći oklopne transportere, a zatim pokušavaju napredovati usporeno.

Nastavljajući napredovati, Ukrajinci su zauzeli nekoliko sela na južnoj bojišnici u regijama Zaporižja i Donjeck, a posljednjih su dana probili ruske linije južno od Bahmuta i zauzeli sela Andrijivku i Kliščijivku. Tijekom ruske ofenzive između studenog i svibnja Moskva nije postigla značajnije uspjehe osim u Bahmutu.

„Nažalost, većina naše ofenzive sada se kreće pješice. Mogli ste vidjeti zrcalnu sliku prošle jeseni, kada su Rusi izvodili svoju ofenzivu, prije svega u Bahmutu. Isto tako, upotreba teškog oklopa bila je minimalna, svi su ratovali pješice. Mislim da sada ništa neće biti drugačije“, rekao je general-pukovnik Kirilo Budanov, zapovjednik HUR-a.

Ovakav rat Amerikanci nisu doživjeli od Korejskog rata 50-ih godina

Krvavi rat koji vodi Ukrajina vrsta je sukoba kakav američka vojska nije doživjela od Koreje 50-ih godina. Moderna zapadna vojna obuka i obrambena nabava oblikovani su desetljećima protupobunjeničkih operacija protiv mnogo slabijih protivnika na mjestima kao što su Irak i Afganistan. To je dovelo do fokusiranja na skupe i sofisticirane sustave oružja koji ne preživljavaju dugo u sukobu punog opsega s ravnopravnim protivnikom.

„Puno zapadnih oklopnjaka ovdje ne funkcioniraju jer nisu stvoreni za totalni rat, već za sukobe niskog ili srednjeg intenziteta. Ako ga bacite u masovnu ofenzivu, jednostavno ne funkcionira“, rekao je Taras Čmut, direktor Come Back Alive, zaklade koja prikuplja novac za opskrbu ukrajinskih jedinica dronovima, vozilima i oružjem. Uostalom, čak su se i najskuplji tenkovi pokazali ranjivima na stare nagazne mine.

Posljedica toga je, dodao je Čmut, da fokus treba biti na opskrbi trupa na prvoj crti s većom količinom jeftinijih i jednostavnijih sustava. To je povijesna lekcija koja seže u Drugi svjetski rat, kada su sovjetski tenkovi T-34 i američki tenkovi Sherman bili znatno inferiorniji u odnosu na njemačke Tigere i Panthere, ali su se mogli masovno proizvoditi, slati na teren u mnogo većem broju i lakše popravljati.

„Ima puno lekcija za naučiti“

Zapadni vojni planeri to primjećuju. „Imamo puno lekcija za naučiti. Jedna lekcija glasi da je kvantiteta sama po sebi kvaliteta. Potrebni su brojevi, potrebni su brojevi snage. Na Zapadu smo smanjili našu vojsku, smanjili smo zalihe. Ali bitna je količina, bitna je masa“, rekao je general-bojnik Christian Freuding, voditelj ukrajinskih operacija u njemačkom ministarstvu obrane.

Kad je riječ posebno o tenkovima, lekcija ukrajinskog rata je da su bitke tenkova protiv tenkova postale rijetkost – što znači da relativna sofisticiranost tenka više nije toliko važna. Manje od pet posto tenkova uništenih od početka rata pogodili su drugi tenkovi, prema ukrajinskim dužnosnicima, dok su ostali podlegli minama, topništvu, protutenkovskim projektilima i bespilotnim letjelicama.

Dok se Ukrajina oslanja na tenkove, topništvo i raketne bacače zapadne proizvodnje, sve više upravlja flotom ukrajinskih bespilotnih letjelica koje proizvodi oko 200 domaćih proizvođača. Oni se kreću od jeftinih FPV-ova do bespilotnih letjelica dugog dometa s krilima koje izvode gotovo svakodnevne napade duboko u Rusiji, koju Kijevu nije dopušteno gađati zapadnim streljivom.

Ometanje GPS signala sve veći problem za zapadna oružja

Nedavno je na bojišnici u blizini grada Orihiva posada od tri pripadnika Centra A postavila položaj u drvoredu i lansirala dron s krilima za promatranje iznad polja suncokreta. Druga ukrajinska posada bespilotnih letjelica postavila je predstražu nekoliko stotina metara dalje.

Jedan član posade upravljao je samim dronom, drugi je rotirao i fokusirao kameru tražeći mete, a treći je koristio svoje prijenosno računalo za primanje obavještajnih podataka iz drugih izvora.

Rusko ometanje GPS signala – što je sve veći problem za oružja zapadne proizvodnje kao što su projektili HIMARS, precizne granate i navođene bombe – značilo je da je pilot morao upravljati dronom vizualno, koristeći satelitsku kartu na svom ekranu i uspoređujući je s prikazom kamere.

Meta je bilo rusko samohodno topničko oružje od 152 mm jugozapadno od Robotina, koje je primijećeno ranije tog dana i pogođeno kazetnim streljivom koje je onesposobilo gusjenice.

Kad je meta pronađena, posada je upozorila kolege koji su u blizini upravljali bespilotnom letjelicom s krilima ukrajinske proizvodnje, za koju se, uz cijenu od oko 40.000 dolara, smatralo da je se isplati potrošiti na dizanje u zrak mnogo vrjednijeg topničkog oružja.

„Ako pustimo haubicu da stoji tamo, Rusi će je samo odvući pod okriljem mraka i lako je popraviti. Ovdje možemo pronaći metu, a onda je možemo sami uništiti ne tražeći ništa od naše artiljerije“, rekao je pilot koji se zove Banderas.