PANDEMIJA covida-19 neće trajati vječno. Vjerojatno će nastaviti nestajati kako se približava svojoj trećoj godini, ponovno će se pojavljivati s novim sojevima, a zatim jenjavati pred cjepivima, epidemiološkim mjerama i prilagodbama ljudskog ponašanja.

Međutim, čak i ako se virus nikada ne iskorijeni, imunitet će se poboljšati i svijet će na kraju moći živjeti s covidom. S tim se stručnjaci uglavnom slažu.

“Velika većina stručnjaka za zarazne bolesti već više mjeseci smatra da SARS-CoV-2 neće nestati. Unuci naših unuka i dalje će se zaraziti ovim virusom. Ali covid kao bolest postat će dio naše povijesti, a infekcija će se pretvoriti u samo još jedan uzrok prehlade”, rekao je za CNN Paul Hunter, profesor medicine na Sveučilištu East Anglia u Velikoj Britaniji.

Kada ćemo stići do toga?

Postoji, međutim, daleko važnije pitanje, na koje je odgovor frustrirajuće nedostižan – koliko će vremena trebati da se stigne do toga? A taj odgovor ne ovisi o sreći, on je, barem dobrim dijelom, u našim rukama. Pandemije nestaju iz vida kao rezultat ljudskih napora kao što su razvoj cjepiva, praćenje kontakata, genomska analiza, mjere suzbijanja i međunarodna suradnja. Ukratko, svijet ima alate za što brži kraj pandemije.

Problem? Čak i nakon 20 mjeseci, ti alati se ne koriste najbolje.

“Ovo je glavni problem, nikad nije postojao plan i još uvijek ne postoji plan na globalnoj razini. Nismo dobri u suočavanju s globalnim krizama kao svijet, nemamo infrastrukturu, vodstvo ili odgovornost”, rekla je Andrea Taylor, pomoćnica direktora Duke Global Health Institutea.

Neke su zemlje bolje prošle s covidom od drugih. Ali kako bi se ubrzao kraj, bezbrojni stručnjaci – uključujući Taylor – pozivaju na novi, globalni pristup, osobito kada su u pitanju cjepiva, liječenje i razmjena informacija. Takvi napori najbolji su način za brzo okončanje pandemije i ako se to ne dogodi, ljudi u svakom kutku svijeta i dalje bi mogli živjeti u sjeni covida i nakon 2022. godine.

“Znali smo što će se dogoditi ako zauzmemo ovaj nacionalistički pristup, ali smo to ipak učinili. I sad živimo s posljedicama toga”, rekla je Taylor.

Svijet ima arsenal koji mu može pomoći u okončanju pandemije

Ako svijet ima arsenal koji mu može pomoći u okončanju pandemije, najvažnije oružje u njemu je očito. “Prvi alat koji imamo je cjepivo”, kaže Roberto Burioni, profesor mikrobiologije i virologije na Sveučilištu San Raffaele u Milanu.

Razvoj nekoliko cjepiva, od kojih su sva vrlo učinkovita u zaustavljanju teških bolesti i korisna u sprječavanju prijenosa virusa, bio je zaista jedinstven. Prethodni rekord za pojavljivanje na tržištu bio je četiri godine, ali pandemija covida-19 srušila je sva očekivanja i ponovno postavila zlatni standard na tom polju. Lako je vidjeti koliko su doze cjepiva ključne za koncept završetka covida-19. “Kako se sve više ljudi zarazi, cijepi i ponovno zarazi, težina bolesti će postupno opadati zbog nakupljanja imuniteta, to je teorija”, rekao je Hunter za CNN.

Ipak, nije dovoljno samo imati cjepivo, mora se podijeliti što je moguće većem broju ljudi, onoliko puta koliko je potrebno. Čak i u razvijenim zemljama u kojima dostupnost cjepiva nije problem, postupno slabljenje imuniteta, prenosivost novih sojeva i džepovi skepticizma cjepiva jasno su pokazali da su potrebne iznimno visoke stope pokrivenosti kako bi se spriječili valovi infekcija.

“Trebali bismo postići široku imunizaciju. Jedan mogući scenarij je da će virus ostati s nama, ali neće napraviti veliku štetu ako uspijemo cijepiti ogromnu većinu ljudi”, rekao je Burioni.

Cijepljenje djece i booster doze?

Osim stalnih napora da potaknu necijepljene ljude da prime prvu dozu, bogatije zemlje sada imaju dva glavna smjera u svojim strategijama cijepljenja: cijepljenje djece školske dobi i dopunske doze – onoliko koliko se pokaže potrebnim za održavanje visoke zaštite.

“Cijepljenje djece moglo bi imati ogroman utjecaj na budućnost”, rekao je Burioni.

Primjena cjepiva u školskoj dobi sve se više širi u velikom dijelu svijeta, a u SAD-u je Agencija za hranu i lijekove nedavno odobrila Pfizerovo cjepivo za djecu u dobi od pet do 11 godina. Velika Britanija je u četvrtak objavila dogovor o kupnji 114 milijuna dodatnih doza Pfizerova cjepiva za svojih 67 milijuna građana za 2022. i 2023. To je potez za koji se očekuje da će ga mnoge razvijene zemlje poduzeti dok se pripremaju za budućnost u kojoj će se cjepiva primjenjivati gotovo redovito.

“Ne znamo koliko će nam dodatnih doza trebati, ali ovo je problem logističke i ekonomske prirode”, dodao je Burioni.

Tako je barem u razvijenim regijama svijeta. No, svijet je dobio dovoljno dokaza da će covid-19 ostati prijetnja bilo gdje i bilo kome sve dok ne bude posvuda pod kontrolom, a stručnjaci upozoravaju da su potrebne dramatične akcije za postizanje tog cilja. Pojava omikron soja u supsaharskoj Africi, gdje su stope cijepljenja niske, još jednom je ukazala na važnost strategije za cijepljenje siromašnijih zemalja. Problem? Ne postoji, upozoravaju neki stručnjaci.

“To nisu samo džepovi, veliki dijelovi svijeta imaju neprihvatljivo nisku pokrivenost cjepivom”, rekla je Taylor.

Velike razlike između bogatih i siromašnih zemalja

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), manje od osam posto ljudi u zemljama s niskim dohotkom primilo je barem jednu dozu cjepiva protiv koronavirusa. U međuvremenu, 63.9 posto ljudi u zemljama s visokim dohotkom primilo je barem jednu injekciju. I u Europskoj uniji i u SAD-u oko 70% posto ljudi primilo je barem jednu dozu. Potencijalne posljedice te nejednakosti su očite – sve su nove, globalno problematične varijante virusa prvi put otkrivene na mjestima koja su iskusila velike i nekontrolirane epidemije i gdje je pokrivenost cjepivom bila niska – alfa u Velikoj Britaniji prošlog prosinca, delta u Indiji u veljači i omikron u supsaharskoj Africi.

“Nejednakost u pokrivenosti cjepivom produžit će pandemiju”, rekao je Michael Head, viši znanstveni novak za globalno zdravlje na Sveučilištu Southampton. “Najbolji način da budete sebični je biti nesebičan. Morate osigurati cjepiva cijelom svijetu”, inzistirao je Burioni.

Rješenja su manje očita, ali nisu izvan dosega. Prvo, potrebno je povećati i stabilizirati ponudu cjepiva, piše CNN. WHO-ov program za razmjenu cjepiva COVAX u rujnu je prognozirao da će zemljama u razvoju biti dostavljeno 25 posto manje doza nego što se ranije očekivalo.

“Trenutačno su razlike ogromne, neke zemlje ne dobivaju ništa tri mjeseca, a onda odjednom dobiju milijune doza. Opskrba mora doći na predvidljiv i pouzdan način”, ukazuje Taylor za CNN.

Head, koji je objavio istraživanje o opskrbi cjepivima u Gani prošle godine, dodao je da su cjepiva koja stižu preko COVAX-a često bila blizu isteka roka valjanosti i nisu bila popraćena potrebnim zamrzivačima ili opremom za prijevoz tijekom cijelog razdoblja do zemlje odredišta. Pozvao je na stvaranje novih centara za proizvodnju cjepiva u Africi kako bi se uspostavio pouzdaniji protok.

WHO kritizira

WHO je okrivio nedostatke u jednoj tvornici Johnson & Johnsona za promašena očekivanja od COVAX-a u rujnu, a kašnjenje u indijskoj tvornici koja razvija cjepiva AstraZenece izazvalo je probleme s opskrbom u Velikoj Britaniji i EU u prvim mjesecima 2020. godine, pokazujući dramatičan učinak koji samo jedan pogon može imati na globalnu distribuciju.

“Opskrba mora biti povezana s financijskom potporom kako bi se osiguralo da te doze dođu do ljudi”, dodala je Taylor.

Bogatije zemlje također bi trebale financirati istraživanja i pomoć i na terenu zemljama u kojima se cjepiva ne distribuiraju brzo, složili su se Head i Taylor. “Postoji nedostatak jasnih podataka o tome što se događa na razini zemalja u supsaharskoj Africi”, rekla je Taylor.

To je problem koji pokušava riješiti Dukeova platforma globalne odgovornosti za covid, s kojom Taylor surađuje. Ova inicijativa pruža analizu trendova i prepreka u siromašnijim zemljama u kojima je uvođenje cjepiva usporeno. Razvijene zemlje također bi trebale voditi svojim primjerom.

Head je rekao da su sudionici njegove studije u Gani vidjeli kako je zapadni svijet postupao s cjepivom AstraZenece na koje se COVAX najviše oslanja, ali koje je pretrpjelo nekoliko udaraca tijekom uvođenja u Europi. To uključuje brojne zemlje koje su obustavile primjenu doza AstraZenece u ožujku zbog zabrinutosti za krvni ugrušak. Europsko regulatorno tijelo za lijekove kasnije ga je proglasilo sigurnim za upotrebu, ali je povjerenje bilo narušeno.

Oklijevanje s cijepljenjem među sudionicima njegove studije povećalo se nakon tih problema i pauza u uvođenju cjepiva u Europi, ističe Head: “Ono što vidimo i radimo na globalnom sjeveru u vezi s cjepivima vidi se i čuje u drugim dijelovima svijeta.”

Odgovornost lidera

No, prije svega, stručnjaci pozivaju na odgovornost lidera. “To je slično onome s čime se suočavamo kod klimatskih promjena, imamo vođe nacija, ali zapravo nemamo globalne lidere. Nemamo globalnu odgovornost”, rekao je Taylor.

Nacionalne mjere su još uvijek od vitalnog značaja jer se pandemija sve više približava završnoj fazi, smatraju stručnjaci. Valovi će i dalje pogađati različite nacije u različito vrijeme, a zemlje će morati raditi u okviru vlastitih iskustava i sposobnosti, smatra Head. To bi moglo značiti da će neke mjere za suzbijanje covida biti dugotrajne.

“Kao pojedinci, trebali bismo i dalje štititi sebe i ljude oko sebe kroz maske, socijalnu distancu i cijepljenje”, rekla je Ana García, profesorica preventivne medicine i javnog zdravlja na Sveučilištu u Valenciji u Španjolskoj, zemlji koja je postigla visoku stopu cijepljenja, ali je zadržala pravila o maskama.

“Dugo smo razgovarali o globalizaciji u trgovini, financijama i turizmu. Ova pandemija izgleda kao test. Ozbiljno zahtijeva od nas da se ponašamo kao u globalnom svijetu”, rekla je Garcia.

Taj osjećaj ponovili su svjetski čelnici, ali stručnjaci kažu da akcija nije uslijedila. Nedavne su zabrane putovanja u Južnu Afriku i druge obližnje zemlje nakon pojave omikron soja podijelile znanstvenike. Južnoafrički predsjednik Cyril Ramaphosa požalio se da su zabrane neopravdane, a osudili su ih UN i WHO. “Duboko me zabrinjava što su te zemlje sada kažnjene zbog toga što rade ispravnu stvar”, dodao je u srijedu glavni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus.

Stručnjaci pozivaju zemlje da se udruže

“Postoji vrlo stvaran rizik da ih ono što sada radimo obeshrabruje da izađu s podacima o nekom sljedećem soju. A sljedećeg soja će svakako biti”, rekla je Taylor.

Stručnjaci pozivaju zemlje da se udruže u borbi protiv covida, a ne da se razdvoje. Taj poziv prihvatio je WHO i ovaj tjedan pozvao na globalni sporazum kako bi se izbjegle iste pogreške u sljedećoj pandemiji.

“Omikron pokazuje zašto je svijetu potreban novi sporazum o pandemijama, naš trenutačni sustav destimulira zemlje da upozoravaju druge na prijetnje koje će neizbježno doći i k njima. U suštini pandemija je kriza solidarnosti”, rekao je Tedros.

To neće biti lako provesti. Nekoliko znanstvenika uspoređivalo je to s nastojanjima i borbom protiv klimatskih promjena, što čak i u ovom kritičnom trenutku usporavaju konkurentski nacionalni interesi. Ali to je prijedlog za koji mnogi očajnički žele da se realizira. “Neka vrsta obvezujućeg pravnog sporazuma koji će zemlje potpisati mogla bi nam omogućiti koordinirani globalni plan koji nam sada nedostaje”, rekla je Taylor za CNN te zaključila:

“Nikada nećemo uspješno potvrditi potrebu za altruizmom. Ali s novom epidemijom koja prijeti svakoj zemlji, možemo nacionalistički argumentirati potrebu da se stvari rade na koordiniran, globalan način.”