Europski otok priprema se za mogući ruski napad. Već imaju plan evakuacije

Postoji bojazan da bi Moskva mogla iskoristiti ovaj prostrani arktički arhipelag, koji je dio Norveške s posebnim pravnim statusom, kako bi vojno testirala NATO. Situaciju dodatno komplicira nesigurnost oko američke predanosti obrani Europe, piše Politico.

Saveznici sumnjaju da Rusija ispituje ključne podmorske kabele u vodama oko Svalbarda i organizira aktivnosti s vojnim obilježjima kojima testira granice pravila o svojoj prisutnosti na otocima. Dok Rusija pojačava hibridne napade diljem Europe, Oslo ubrzano jača mornaričke i nadzorne kapacitete kako bi zaštitilo sjeverni bok. Lokalne vlasti na Svalbardu ulažu u kritičnu infrastrukturu, a pripremljen je i plan evakuacije.

„Napetosti na Arktiku i na sjeveru rastu, a Svalbard je naravno dio toga“, izjavio je norveški ministar obrane Tore Sandvik. „Znamo da Rusija koristi brojne načine za provokacije ili stvaranje hibridnih prijetnji.“

Iako je riječ o norveškom teritoriju, na glavnom otoku arhipelaga, Spitsbergenu, nalazi se rusko naselje.

Desetljećima su Moskva i Oslo uspijevali spriječiti eskalaciju, ali ta je ravnoteža sada sve nestabilnija. Zapadne zemlje zabrinute su zbog ruskih hibridnih napada u Europi i upozoravaju da bi Moskva do kraja desetljeća mogla pokušati izvesti ograničeni upad na teritorij neke članice NATO-a.

„Rusko vodstvo je krajnje nepredvidivo i sve sklonije riziku“, rekla je Kari Aga Myklebost, profesorica ruske povijesti i stručnjakinja za Svalbard na Arktičkom sveučilištu u Norveškoj. „Ne bih isključila nijedan scenarij kada je riječ o spremnosti Kremlja na sukob s NATO-om.“

Visoki sjever, visoke tenzije

Desetljećima je Svalbard bio simbol norveške krilatice „Visoki sjever, niske tenzije“, koja je poticala suradnju među arktičkim zemljama, uključujući i Rusiju.

Osim velike udaljenosti – arhipelag je od kopnene Norveške udaljen više od 900 kilometara – i ekstremno niskih temperatura, razlog za stabilnost bio je specifičan status otočja. Prema međunarodnom ugovoru iz 1920. godine, države potpisnice priznale su suverenitet Osla nad otocima, a zauzvrat su dobile pravo na iskorištavanje resursa. Sovjetski Savez je nedugo zatim kupio naselje Barentsburg kako bi ondje vadio ugljen.

Ugovor također zabranjuje korištenje Svalbarda u „ratne svrhe“, što uključuje izgradnju mornaričkih baza i utvrda. Ipak, Norveška arhipelag redovito obilazi brodovima obalne straže i vojske.

Na vrhuncu Hladnog rata na Spitsbergenu, jedinom naseljenom otoku, živjelo je 2400 sovjetskih građana, što je bilo oko 70 posto ukupnog stanovništva.

Moskva nema mnogo motiva za rušenje ugovora jer bi joj se to moglo vratiti kao bumerang. Ruski poluotok Kola, gdje se nalaze dvije trećine njezinih nuklearnih podmornica, udaljen je oko 1000 kilometara. „Rusija je bila oprezna kako bi izbjegla bilo kakvu eskalaciju“, navodi Myklebost.

To Svalbard čini strateški važnim i za NATO. „U vojnom sukobu ovdje bi ruske podmornice mogle ući u Sjeverni Atlantik, sakriti se u velikim dubinama i postati prijetnja za NATO i SAD“, tvrdi ona.

Ipak, napetosti su porasle nakon ruske invazije na Ukrajinu. Od 2022. lokalne ruske dužnosnike kritizira se zbog niza poteza. Ugostili su organizaciju mladih povezanu s mornaricom, najavljivali raketne vježbe u blizini i održavali godišnje parade s vojnim obilježjima, a jednom je zabilježen i prelet helikoptera.

Moskva je 2024. uvela izravne brodske linije iz Rusije, a 2025. godine osnovala je podružnicu Ruskog geografskog društva, koju vodi bivši ministar obrane Sergej Šojgu. „To nazivamo provokacijama u sivoj zoni“, kaže Myklebost. „To je vrlo isplativ način za isticanje ruske prisutnosti i osporavanje norveške jurisdikcije.“

Zbog toga su norveške obavještajne službe ove godine upozorile da Kremlj „nastoji povećati ruski manevarski prostor na Svalbardu“. Britanske, američke i norveške snage navodno su ovog proljeća zatekle ruske brodove dok su testirali tajno oružje za rezanje podmorskih kabela uz obalu Svalbarda.

Iako se rezerve ugljena u Barentsburgu smanjuju, Moskva ne odustaje od naselja. Državna tvrtka Trust Arktikugol, koja upravlja Barentsburgom, za 2025. godinu dobila je oko 1,89 milijardi rubalja (20 milijuna eura) saveznih subvencija.

Ruski veleposlanik u Norveškoj Nikolaj Korčunov rekao je da želi vidjeti „transformaciju gospodarskih aktivnosti“ s ugljena na uslužne djelatnosti i dodao da Arktikugol ulaže u održavanje grada. Na mnogim zgradama iz sovjetskog doba vide se dizalice i skele, što je jasan znak stalnog ruskog interesa.

„Ne dovodimo u pitanje suverenitet Norveške“, inzistira Korčunov. Rekao je da naglašava „nužnost i važnost poštivanja cijelog Ugovora o Svalbardu“ i optužio Oslo da pridonosi „negativnom trendu militarizacije cijele baltičko-arktičke regije od strane NATO-a“.

Norveški odgovor i jačanje obrane

Viceadmiral Rune Andersen, načelnik norveškog Zajedničkog stožera, rekao je da mu je prioritet „postizanje ravnoteže između odvraćanja i održavanja stabilnosti“ na Svalbardu te da ostaje „smiren i pribran“ pred hibridnim prijetnjama.

S obzirom na rizik od eskalacije, vojska ulaže u jačanje nadzornih kapaciteta. To uključuje lansiranje tri nova satelita za pomorsko mapiranje iduće godine, uz „obnovu mornarice i obalne straže kako bi se osigurala stalna prisutnost“ u blizini.

U sklopu jačanja sjevernog boka, Norveška od Britanije kupuje pet protupodmorničkih fregata tipa 26 i šest podmornica tipa 212CD od Njemačke. Oslo također intenzivira vojnu suradnju sa saveznicima, uključujući London i Berlin, a ovog su mjeseca proveli zajedničke vježbe oko otoka Jan Mayen.

„Zemlje NATO-a češće su u našim vodama“, kaže ministar Sandvik i dodaje da je obrana Svalbarda dio NATO-ovog procesa planiranja.

Na lokalnoj razini strategija je zadržati mir. Zamjenica guvernera Svalbarda Katharina Rise kaže da se njezin ured sastaje s ruskim konzulatom četiri puta godišnje. „Imamo dobar i konstruktivan dijalog. Naša je odgovornost osigurati stabilnost i niske napetosti.“

Terje Aunevik, gradonačelnik Longyearbyena, glavnog norveškog naselja na Spitsbergenu, kaže da vlasti imaju planove za brzu evakuaciju u slučaju sukoba. S obzirom na to da grad ovisi o samo dva podmorska internetska kabela, jednom aerodromu, jednom rezervoaru vode i jednoj dizelskoj elektrani, Aunevik ističe da su u tijeku „velika ulaganja“. Ona obuhvaćaju i izgradnju dva nova rezervoara vode do 2029. „Vrlo smo ranjivi iz te perspektive“, zaključuje.

Strah od eskalacije i mogući scenariji

Izbliza Barentsburg ne izgleda posebno prijeteće. Malo mještana izlazi iz trošnih zgrada, dim se diže iz stare elektrane, a na vjetru se vijori sovjetska zastava s čekićem i srpom. Naselje djeluje kao relikt prošlih vremena.

Neke od nedavnih hibridnih aktivnosti rezultat su i lokalnog nastojanja da se privuče pozornost Moskve, smatra Arild Moe, stručnjak za Rusiju s Instituta Fridtjof Nansen. „Koriste se nacionalizmom kako bi osigurali prioritet i financije.“

Ipak, Putinova nepredvidivost i nestabilan stav Donalda Trumpa prema NATO-u glavni su faktori nesigurnosti.

Zbog sve češćih sabotaža, kibernetičkih napada i povreda zračnog prostora diljem Europe, postoji bojazan da bi Putin mogao dodatno eskalirati situaciju, kažu dvojica diplomata NATO-a koji su željeli ostati anonimni.

Tjeskoba se osjeća i na samom otočju. U Barentsburgu „ne razgovaramo o političkim temama“, rekla je jedna konobarica iz Sankt Peterburga i priznala da se mještani boje mogućeg rata između NATO-a i Rusije. „Naravno da nas to brine“, dodala je.

„Stalno se priča o tome želi li ruska vlada izvršiti pritisak na neku članicu NATO-a, a Svalbard je mjesto gdje bi to mogli učiniti“, kaže Jonatan Svensson, vodič koji u Longyearbyenu živi pet godina.

Kako bi se ublažili ti strahovi, diplomati NATO-a predlažu zračne patrole iznad Svalbarda, premještanje obrambenih zračnih snaga na sjever Norveške i održavanje zajedničkih vježbi u blizini, pod uvjetom da se Oslo složi i da su mjere u skladu s Ugovorom o Svalbardu.

Međutim, NATO zasad nema javnih planova za jačanje mornaričke ili zračne prisutnosti oko otoka. Neki se brinu da trenutni stav saveza neće biti dovoljan za odvraćanje Moskve.

U teoriji, Rusiji bi bilo „vrlo lako“ okupirati Svalbard slanjem specijalnih postrojbi koje bi zauzele zračnu luku, kaže Ståle Ulriksen s Norveške pomorske akademije, iako smatra da je taj scenarij malo vjerojatan.

Moskvi ne bi ni trebala potpuna okupacija. Prema analitičarki Myklebost, Rusija bi mogla inscenirati hitnu situaciju koja pogađa njezine građane i poslati snage za upravljanje krizama. Takav potez možda ne bi jasno aktivirao članak 5. NATO ugovora.

„Najgori scenarij je situacija u kojoj Moskva vidi priliku za testiranje kohezije NATO-a“, kaže ona. „Možda Norveška zove saveznike u pomoć, a onda Donald Trump kaže: ‘Ne – nećemo riskirati naše dobre poslove s Rusijom zbog ovog malog otoka.'“