KANADA ovih dana gori, baš kao i Hrvatska i mnoge druge zemlje sjeverne polutke, pod neumoljivim, po život opasnim toplinskim valom. Temperature u ovoj sjevernoameričkoj zemlji obaraju rekorde – u Britanskoj Kolumbiji izmjereno je 46.6 stupnjeva.

No Kanada gori i doslovno. Konkretno, gore katoličke crkve izgrađene na teritoriju na kojem živi autohtono indijansko stanovništvo. Tako su u subotu, upravo u užarenoj Britanskoj Kolumbiji, u sat vremena razmaka planule i zatim do temelja izgorjele crkva svete Ane i crkva Chopaka. Kanadska policija je objavila da požare smatra sumnjivima, odnosno da bi mogli biti podmetnuti.

Zapaljene crkve u Kanadi

00:00

/

02:50

Nekoliko dana ranije, prošli ponedjeljak, zapalile su se još dvije crkve u Britanskoj Kolumbiji, u indijanskim rezervatima Penticton i Osoyoos. Crkva svetog srca i crkva svetog Grgura, međusobno udaljene nekih 40 kilometara i izgrađene prije više od stotinu godina, izgorjele su.

Vatrogasni dužnosnik izjavio je kako vjeruje da je u podmetanju požara korištena zapaljiva tekućina te da “sve indicije upućuju na to da je (požar) podmetnu”, prenosi BBC.

Četiri crkve izgorjele u nekoliko dana

Naravno, četiri crkve ne izgore slučajno u razmaku od nekoliko dana na istom području. Izgledni razlog ovih, najvjerojatnije podmetnutih, požara jest ono što im je prethodilo – potresno otkriće oko tisuću neoznačenih grobova indijanske, odnosno domorodačke djece koja su pohađala katoličke škole.

>>U Kanadi gore crkve nakon otkrića stotina grobova kod katoličkih internata za djecu

Riječ je o bivšim katoličkim školama, odnosno internatima za indijansku djecu u provincijama Manitobi, Saskatchewanu i Britanskoj Kolumbiji; samo nekima od škola iz nekadašnjeg sustava prisilne državne asimilacije indijanske djece u kanadsku kulturu kroz odgoj i obrazovanje pod paskom Katoličke crkve.

Prvo su 28. svibnja pronađeni ostaci 215 djece pokopane pored Indijanske rezidencijalne škole Kamloops u Britanskoj Kolumbiji, koja je zatvorena 1978. Najmlađa od te djece, za koju se još ne zna kako su ubijena i je li se radilo o ubojstvu, imala su samo tri godine.

“Uspjeli smo potvrditi ono što je naša zajednica otprije znala. U ovome trenutku imamo više pitanja nego odgovora”, kazala je o otkriću čelnica domorodačkog zajednice Tk’emlúps te Secwépemc Rosanne Casimir.

Ipak, to nije bio prvi put da je pronađeno takvo tajno groblje. Dvije godine ranije kod Rezidencijalne indijanske škole Brandon u Manitobi pronađena su 104 potencijalna groba, od čega 78 potvrđenih.

Pronađeno ukupno gotovo tisuću grobova u mjesec dana

Zatim je prošli tjedan pronađeno još jedno tajno groblje s najviše neoznačenih grobova dosad, njih čak 751. Pronađeni su pored bivše Rezidencijalne indijanske škole Marieval u Saskatchewanu. Školu Marieval je vodila Katolička crkva od 1899., kad su je osnovali misionari, do 1997. godine, kad je zatvorena. Marieval i Brandon su bile posljednje škole takvog tipa koje su zatvorene, prije nepunih 25 godina.

Foto: Wikimedia Commons

Ovo je rezultat istraživanja koje je pokrenulo domorodačko pleme, odnosno prva nacija (službeno ime za kanadske urođeničke narode) Cowessess, koristeći podzemni radar za traženje grobova, baš kao i u slučaju grobova u Kamloopsu. Poglavica Cowessessa Cadmus Delorme izjavio je da se ne zna pripadaju li svi grobovi djeci, kao i da je Crkva možda uklonila nadgrobne oznake s ovog groblja.

>>U Kanadi otkriveno još 750 grobova kod katoličkog internata za djecu

Službena kanadska istraga zaključila da je nad djecom proveden kulturni genocid

Šestogodišnja istraga nad kanadskim sustavom rezidencijalnih škola, koji je nasilno odvajao domorodačku djecu od njihovih obitelji, utvrdila je 2015. godine kako je taj u međuvremenu ukinuti sustav predstavljao kulturni genocid.

U izvješću se dokumentiraju strašno fizičko i seksualno nasilje, izgladnjivanje i druga zvjerstva kojima su indijanska djece koja su pohađala te škole bila izložena. Usto, djeci se često nije dozvoljavalo da govore svojim materinjim jezikom ni da prakticiraju svoje kulturne običaje.

No ono najgore je što se veliki broj djece nikad nije vratio svojim obiteljima i zajednicama. Za mnoge od njih škole u kojima su zbog svoje kulture i porijekla mučeni i ponižavani postale su posljednje počivalište. Njihove kosti ostale su pokopane u dvorištima škola, u neoznačenim grobovima.

“Nema pomirenja bez istine. Ovih 215 djece iznijelo je tu istinu”, rekla je bivša učenica jedne od ovih rezidencijalnih škola, Geraldine Lee Shingoose, za BBC, nakon prvog od dvaju stravičnih otkrića u posljednjih mjesec dana.

Katolička crkva vodila čak 70% zloglasnih škola

Čak 70% ovih škola vodila je, u ime države Kanade i uz njen blagoslov, Katolička crkva, dok su ostatak vodile druge kršćanske, odnosno protestantske crkve. Praksa je to koja je započela davnih 1840-ih, prije nego što je sama Kanada utemeljena – i trajala je sve do 1990-ih godina, a kroz više od 130 zloglasnih škola prošlo je, u tih 150 godina, ukupno 150 tisuća djece.

To je izvješće Komisije za istinu i pomirenje identificiralo više od 3200 djece koja su umrla za vrijeme prisilnog školovanja u ovim internatima. Komisija je utvrdila da su djeca masovno umirala od zaraznih bolesti poput tuberkuloze, koje su se širile među neuhranjenim učenicima. Druga su djeca umrla u požarima. Neka su si, traumatizirana užasnim uvjetima u internatima, sama oduzela život. Neka su pak pobjegla i nikad nisu pronađena.

Međutim, bivši ravnatelj ove komisije Murray Sinclair rekao je da je čuo svjedočanstva preživjelih učenika da su novorođenčad, koju su rađale učenice i čiji su očevi bili svećenici, namjerno ubijali, prenosi Washington Post.

Sudac: Najmanje 6 tisuća djece umrlo, vjerojatno puno više

Također, vjeruje se da oko tisuću djece čiji su ostaci sada pronađeni nisu uključena u tu jezivu bilancu. Sinclair, inače prvi domorodački sudac u Manitobi, u naknadnom je intervjuu za kanadsku televiziju CBC 2015. rekao da je u sustavu rezidencijalnih škola umrlo najmanje 6 tisuća djece, ali da je broj vjerojatno i mnogo viši.

Prema jednoj procjeni, na početku 20. stoljeća 24% do 42% učenika ovih škola umrlo je u njima ili nedugo nakon što su ih napustila, dodao je ovaj sudac. A nad djecom u nekima od ovih škola tijekom 1940-ih i 1950-ih čak su se vršili nehumani eksperimenti u kojima su bila lišena osnovnih nutrijenata ili zubarske njege.

Novootkriveni grobovi bi, nažalost, mogli biti tek početak. Naime, slične istrage započete su i na lokacijama drugih zatvorenih rezidencijalnih škola, uz financijsku potporu federalne vlade. Trenutne procjene broja umrlih kreću se od navedenih 3200 pa sve do 30 tisuća. Dužnosnici navode kako točan broj vjerojatno nikad neće biti utvrđen zbog loše evidencije koja često nije uključivala ni ime i spol preminulih, kamoli uzrok smrti.

“Mislimo da nismo otkrili ni približno ukupni iznos jer je vođenje evidencije oko tog pitanja bilo vrlo loše”, upozorio je 2015. Sinclair.

“Natjerali su nas da vjerujemo da nemamo dušu. Ponižavali su nas kao ljude, naučili smo ne voljeti ono što smo”, objasnila je bivša učenica rezidencijalne škole Florence Sparvier na tiskovnoj konferenciji o otkrivenim grobovima.

“Vezali bi nas. Vukli bi nas za uši. Stavljali bi nam sapun u usta ako smo im odgovarali ili ako bismo govorili svojim jezikom. A onda sam, kao rezultat straha, počeo mokriti u krevet. Prvu godinu sam mokrio vjerojatno svaku noć. I onda bi mi časna sestra trljala lice u vlastiti urin. Ja bih plakao još više i glasnije, a ona bi mi prijetila još više”, ispričao je bivši učenik Rezidencijalne indijanske škole Pine Creek za BBC. A onda bismo svake nedjelje morali ići na misu, dodao je.

Kanadski premijer, liberal Justin Trudeau, izjavio je da je kao katolik i sam jako razočaran šutnjom Katoličke crkve o ovim zločinima te zatražio od pape Franje da preuzme odgovornost te da dođe u Kanadu i ispriča se u ime Crkve kanadskim domorocima.

Papa Franjo je početkom ovog mjeseca izjavio da je shrvan otkrićem posmrtnih ostataka domorodačke djece i apelirao na poštivanje prava i kulture domorodaca, a kanadske katoličke biskupe pozvao da “predano surađuju” kako bi rasvijetlili taj slučaj i pronašli način za pomirenje i cijeljenje rana. Izravnu ispriku, međutim, nije ponudio.

Kanadska vlada još se 2008. službeno ispričala zbog svoje uloge u ovom nehumanom sustavu koji je samo dio višestoljetne, izuzetno mračne povijesti tlačenja, progona i pokolja američkih domorodaca koje su počinili bjelački doseljenici i kolonizatori – od Aljaske i Labradora do Amazonije i Patagonije.

Milijuni pripadnika urođeničkih naroda i plemena koje su europski kolonizatori, od dolaska Kristofora Kolumba 1492. nadalje, nazvali zajedničkim imenom Indijanci, umrli su od zaraznih bolesti koje su kolonizatori donijeli, gladi, prisilnog rada ili u beznadnoj borbi s ovim, vojno i tehnološki nadmoćnim neprijateljem. Njihov teritorij im je često bespravno oduziman, kao i njihova elementarna ljudska prava, a njihov način života zatiran je na različite načine.

Iako se stručnjaci razilaze oko toga radi li se o genocidu u klasičnom značenju tog pojma, budući da je velika većina autohtonog stanovništva Sjeverne i Južne Amerike pomrla od zaraznih bolesti, a ne nasilja, neki od njih smatraju da se radi o kulturnom genocidu. A upravo je prisilna i neljudska asimilacija indijanske djece u Kanadi ogledni primjer takve politike zatiranja urođeničke kulture – i sramotne uloge Katoličke crkve, kao i raznih protestantskih crkava, u toj zločinačkoj praksi.