Studija otkrila kakvi ljudi su skloni teorijama zavjera
VJEROVANJA u teorije zavjera prisutna su od početka adolescencije i stabilna od dobi od 14 godina naviše, a pridonose im čimbenici kao što su nepovjerenje, paranoidno razmišljanje i ontološka konfuzija, odnosno zbunjenost u vezi s temeljnim pitanjima o postojanju, identitetu ili prirodi stvarnosti, pokazalo je jedno novo veliko istraživanje.
Prema sustavnom pregledu koji je obuhvatio šest znanstvenih radova, zdravstveni čimbenici koji pridonose vjerovanju u teorije zavjere su nepovoljna iskustva iz djetinjstva, problemi s vršnjacima i problemi u ponašanju te sociodemografski čimbenici.
Desničarska autoritarnost i anksioznost kao osobina također su povezani s vjerovanjem u teorije zavjere. S druge strane, vjerovanje u teorije zavjere slabe kognitivni čimbenici kao što su veće kognitivne sposobnosti i aktivna otvorenost u razmišljanju.
Postoji razlika između teorija zavjere i stvarnih zavjera
Ljudi koji promiču teorije zavjere ne vole da ih se pejorativno naziva teoretičarima zavjera jer su uvjereni da su zavjere koje adresiraju stvarne. No, iako se ponekad neke neuvjerljive teorije zavjere znaju pokazati istinitima, postoji bitna razlika između teorija zavjere i stvarnih zavjera.
Naime, teorija zavjere je objašnjenje nekog događaja ili situacije kao zavjere zlih i moćnih aktera, često političkih, iako su druga objašnjenja značajno vjerojatnija jer za njih postoje uvjerljivi dokazi.
Stvarne zavjere, s druge strane, tajni su planovi ili događaji koji su se zaista odigrali, poput afere Watergate iz 1972. godine. Dok teorije zavjere često imaju malo ili nimalo dokaza, stvarne zavjere su dokumentirane i potvrđene.
Zašto je vjerovanje u teorije zavjera ozbiljan problem?
Na prvi pogled može se činiti da je vjerovanje u teorije zavjere osobna stvar koja nije štetna ni za koga osim eventualno za onoga koji vjeruje u njih. To što netko vjeruje da ljudi nisu bili na Mjesecu ili da je Zemlja ravna te da političke elite i znanstvenici to skrivaju od javnosti, može izgledati kao nešto čemu će se većina ljudi samo smijati.
No brojni primjeri pokazuju da vjerovanja u teorije zavjere posljednjih godina, osobito s razvojem društvenih mreža, postaju sve ozbiljniji problem.
Naime, pokazalo se da one potkopavaju povjerenje u institucije, vlasti, medije te čak u znanost. Kada ljudi prestanu vjerovati u temeljne institucije, to može dovesti do destabilizacije društva. Usto, budući da se temelje na dezinformacijama, njihovo širenje može utjecati na donošenje informiranih odluka i podrivanje demokratskog procesa.
Teorije zavjere također mogu štetno utjecati na javnozdravstvena nastojanja. Primjerice, širenje teorija zavjere o cijepljenju može dovesti do smanjenja stope cijepljenja, što ima ozbiljne posljedice za javno zdravlje. Nadalje, teorije zavjere često ljude dijele na „one koji vjeruju“ i „one koji ne vjeruju“, što dovodi do polarizacije i smanjenja dijaloga između različitih skupina u društvu.
Konačno, neke teorije zavjere potiču na nasilje i mržnju prema određenim skupinama, što može dovesti do ozbiljnih šteta i narušavanja demokratskih vrijednosti. Primjerice, širenje teorije zavjere o izbornoj krađi pokrenulo je 2021. nasilan napad ljudi lojalnih Donaldu Trumpu na Kapitol u SAD-u.
Društvene mreže pogoduju širenju teorija zavjere
Autori novog istraživanja u uvodu navode da su teorije zavjere bile uobičajene kroz povijest, no ističu da studije pokazuju da je napredak u globalnoj razmjeni podataka omogućio pojavu novih online platformi koje omogućuju nove metode za širenje informacija povezanih s teorijama zavjere.
Psihologinja dr. sc. Mirjana Tonković s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja se bavi istraživanjem vjerovanja u teorije zavjere, kaže da je dio problema to što društvene mreže omogućavaju ljudima da brzo i učinkovito dijele informacije s drugima, dok je provjera točnosti tih informacija uglavnom prepuštena samim korisnicima.
„Zbog dobro poznate pristranosti u razmišljanju koja se naziva pristranost potvrđivanja, skloni smo uočavati, tražiti i pamtiti one informacije koje odgovaraju našim postojećim stavovima“, kaže Tonković.
„Ta pristranost, u kombinaciji s algoritmima koji nam na društvenim mrežama nude sadržaje na kojima smo se prethodno zadržavali, nas u vrlo kratkom roku može dovesti u situaciju da na internetu vidimo samo one informacije koje produbljuju naša početna vjerovanja, recimo u neku teoriju zavjere“, dodaje naša znanstvenica.
Evolucijska prednost vjerovanja u teorije zavjere
U znanstvenoj literaturi vjerovanje u teorije zavjere općenito se smatra nepoželjnim i povezuje se s društvenim štetama, no autori nove studije napominju da je ono s evolucijske točke gledišta u određenoj mjeri moglo biti korisno jer je sumnja u zavjerenička ponašanja drugih pojedinaca ili skupina mogla poticati zaštitnička ponašanja.
Drugim riječima, u ljudskoj je evoluciji moglo biti korisnije biti malo previše nepovjerljiv prema sumnjivim ponašanjima nekih elita ili pripadnika neke neprijateljske skupine te se stoga pripremiti za obranu nego biti lakovjeran i ne poduzeti ništa.
Šest studija s različitim teorijama zavjere
Podaci analizirani u studiji prikupljeni su kroz razna istraživanja provedena u Poljskoj, Velikoj Britaniji, Austriji, Sjevernoj Americi i Južnoafričkoj Republici. U šest studija uključenih u sustavnom pregledu sudjelovalo je ukupno 1897 sudionika. Studije su se bavile različitim teorijama zavjere, primjerice, jedna se bavila teorijom o HIV-u, druga o Covidu-19, a jedna stavovima stanovnika Poljske prema Židovima.
Zanimljivi rezultati
Rezultati sugeriraju da razvojni čimbenici mogu utjecati na usvajanje vjerovanja u teorije zavjere jer se formalne logičke operacije počinju razvijati u ranoj adolescenciji. Stoga bi moglo biti vjerojatnije da će se vjerovanja u teorije zavjere kod adolescenata čiji je kognitivni razvoj odgođen, pod utjecajem disfunkcije ili za one s nižim kognitivnim sposobnostima, razviti tijekom tog vremena.
Odnos između paranoičnog razmišljanja o kojem se govori u novom pregledu mogao bi biti ukorijenjen u učinku nepovoljnih životnih iskustava. Primjerice, Andreas Goreis i njegovi suradnici zaključili su da su se rana štetna iskustva kao što su zlostavljanje i zanemarivanje pokazala povezanima s paranojom i događajima sličnima psihozama.
U novom sustavnom pregledu zabilježeno je da je anksioznost kao osobina kod dječaka također povezana s vjerovanjima u teorije zavjere među srednjoškolcima.
Nepovjerenje u krugu obitelji identificirano je kao jedan od čimbenika koji snažno potiču vjerovanje u teorije zavjere. Nepovjerenje je povezano s paranojom te se navodi da je više prisutno među djecom nego kod adolescenata i odraslih. Kao takav, razvoj nepovjerenja prije adolescencije ima potencijal biti prva faza u razvoju vjerovanja u teorije zavjere, ističu autori.
Nepovjerenje u ljude i institucije
Tonković kaže da mnoga istraživanja provedena na odraslim sudionicima potvrđuju da je nepovjerenje u druge ljude i institucije povezano s vjerovanjem u teorije zavjera.
„Postoje neke osobine i karakteristike osobnosti koje nas čine ranjivima na vjerovanje u teorije zavjere. Međutim, za razvoj teorija zavjere postoje i povoljni okolinski uvjeti. Jedan od njih je manjak povjerenja. Zato će se u vremenima kriza teorije zavjere prije javiti i proširiti u onim društvima i zemljama u kojima je razina povjerenja u institucije niska, kao i u onima u kojima građani ne vjeruju da mogu utjecati na politiku i društvo. Uostalom, manjak povjerenja prema drugima dio je definicije teorije zavjere – to je interpretacija događaja koja podrazumijeva da neka grupa ljudi ili organizacija u tajnosti i za vlastitu korist upravlja događajima oko nas“, tumači naša psihologinja.
Potvrda u drugom velikom istraživanju
Nalazi nove studije uglavnom su u skladu s rezultatima jedne velike meta analize objavljene 2023. u časopisu APA Ona je utvrdila da su potreba za zatvaranjem, vjerovanja u opasan svijet, individualni narcizam, paranoja i psihopatološka domena u snažnoj korelaciji s vjerovanjem u teorije zavjere.
Pozitivan utjecaj kognitivnih sposobnosti
Rezultati novog pregleda pokazali su da postoje i određeni čimbenici osobnosti koji bi mogli imati zaštitni potencijal. Prema studiji, najveći potencijal za razvoj strategija intervencija za smanjenje vjerovanja u teorije zavjere mogli bi imati kognitivni čimbenici. Autori u tom kontekstu, među ostalim, navode jedno istraživanje koje je pokazalo da analitičko razmišljanje smanjuje vjerovanje u teorije zavjere.
