GALERIJA Pogledajte kako izgleda Teheran

Međutim, posljedice napada osjetile su se i na drugim mjestima. Iranski dužnosnici objavili su da je više od 160 ljudi, među njima i djece, poginulo kada je u subotu pogođena škola za djevojčice u gradu Minabu. Bijela kuća navodi da SAD istražuje taj incident, ali ističe da američke snage ne gađaju civile.

Galerija

Prema podacima američke organizacije Human Rights Activists News Agency (HRANA), od početka sukoba poginulo je više od 1100 iranskih civila. „Ono što sada proživljavamo nadilazi sve što smo doživjeli tijekom 12-dnevnog rata“, rekao je za BBC Perzija jedan stanovnik Teherana, misleći na prošlogodišnji sukob između Izraela i Irana.

Ograničene mogućnosti stranih medija

Dok neki Iranci kažu da ih stalni napadi plaše za sigurnost njihovih obitelji, drugi tvrde da je režim u strahu, i izražavaju nadu u budućnost zemlje. Prvi val napada odnio je život iranskog vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Hameneija, no zračni udari ni danima nakon toga ne jenjavaju.

„Svaki dan izgleda kao mjesec. Broj napada je ogroman“, rekao je Salar, stanovnik Teherana. Ispričao je da su se zidovi njegove kuće tresli tijekom nedavnog napada te da prozore mora držati otvorenima kako stakla ne bi popucala.

Međunarodne medijske kuće često ne dobivaju vize za ulazak u Iran, što znatno ograničava njihovu mogućnost prikupljanja informacija o događajima u zemlji. Situaciju dodatno otežavaju prekidi interneta.

Sigurnosne snage na ulicama

Većina ljudi ostaje u kućama i izlazi samo kako bi nabavila osnovne potrepštine. Režim je, čini se, pojačao prisutnost sigurnosnih snaga na ulicama, što mnogi Iranci tumače kao reakciju na nezadovoljstvo nakon smrti ajatolaha.

„Kontrolne točke su posvuda. Boje se vlastite sjene. Čekamo veliki trenutak, završni trenutak, kada ćemo svi izaći na ulice i pobijediti“, napomenuo je jedan 25-godišnji student iz Teherana. Dodao je da su cijene osnovnih namirnica poput jaja i krumpira naglo porasle, a redovi za benzin i kruh „nevjerojatni“.

Još jedna stanovnica glavnog grada izjavila je za BBC da je većina trgovina zatvorena, a neki bankomati ne rade, iako su supermarketi i pekarnice još otvoreni. „Teheran djeluje prazno, a svatko tko napušta dom mora imati valjani razlog“, kazala je.

„Prvog dana ljudi su skandirali i činilo se da su svi sretni. Ali sada su posvuda policijske snage“, dodala je.

Svakim danom sve više ljudi napušta Teheran

Salar je također opisao prijetnje sigurnosnih službi zbog javnog kritiziranja režima. Iako je pristup neovisnim informacijama otežan, kaže da iranske sigurnosne snage vrlo jasno šalju poruke stanovnicima. „Svaki dan šalju SMS poruke u kojima upozoravaju da će nas, ako izađemo na ulice, strogo kazniti“, potvrdio je.

„U jednoj poruci je pisalo da će svakoga tko izađe prosvjedovati smatrati izraelskim suradnikom“, naglasio je. Smatra da ton poruke sugerira kako bi neposlušne mogli silom zaustaviti ili čak ubiti.

BBC Perzija razgovarao je i s Kavehom, koji živi u Zanjanu, gradu oko 275 kilometara sjeverozapadno od Teherana, koji je također bio meta napada. „Prva tri dana naš je grad bio snažno bombardiran. Živimo u području iznad kojeg stalno prelijeću borbeni zrakoplovi“, ispričao je.

Dodao je da je nakon početka rata nebo stalno prekriveno dimom koji se diže s mjesta zračnih udara, prizor koji opisuje kao „istodobno lijep i zastrašujući“.

Salar kaže da je roditelje poslao na sjever zemlje, iako nije siguran koji su gradovi sigurni. Njihova kuća nalazi se u četvrti Šarijati u Teheranu, gdje ima mnogo vojnih objekata koji su bili meta napada. „Moja majka bila je u jako lošem stanju, bila je vrlo uplašena“, kazao je, dodajući da su sadašnji napadi gori od svega što je doživjela tijekom osmogodišnjeg rata između Irana i Iraka 1980-ih.

Svaki dan sve više ljudi napušta Teheran, dodaje, ali to nije mogućnost za sve. „Baka jednog mog prijatelja teško je bolesna i ne mogu je preseliti“, kazao je.

Problemi s internetskom vezom

Prekidi interneta dodatno otežavaju Irancima kontakt s članovima obitelji. Kaveh kaže da mu je, uz preživljavanje, najveća briga ostati u kontaktu s obitelji i prijateljima te doći do pouzdanih vijesti. Prisjeća se da mu je internetska veza prekinuta oko podneva prvog dana napada i da se dva dana nije mogao ponovno spojiti.

I Kaveh i Salar koriste virtualne privatne mreže (VPN) kako bi pristupili internetskim stranicama koje je blokirala iranska vlada, ali ni to nije jednostavno. Kad uspije doći do interneta, Kaveh pokušava pomoći „prijateljima izvan Irana koji nemaju nikakvih vijesti o svojim obiteljima, prenijeti im poruke ili doznati nove informacije“.

Zbog stroge sigurnosne situacije u Iranu teško je procijeniti kakva je ukupna reakcija javnosti na smrt vrhovnog vođe. Dok su neki izašli na ulice slaviti, drugi su sudjelovali u javnim komemoracijama koje su organizirale vlasti.

Kavehu je u početku bilo teško povjerovati da je Hamenei ubijen. „Uvijek sam zamišljao da će taj trenutak donijeti sreću, ali nije bilo tako. Gotovo sve godine mog života i života milijuna poput mene bile su uništene, tisuće ljudi izgubile su život, a on je uklonjen s pozornice u jednom trenutku. To me zaista razljutilo“, napomenuo je.

Saleh kaže da nije očekivao slavlje na ulicama nakon vijesti o smrti vrhovnog vođe. „Atmosfera u gradu nakon napada bila je vrlo napeta zbog sigurnosti. I dalje je takva“, ustvrdio je.

„Moja nada je svakim danom sve jača i jača“

Ni jedan ni drugi ne znaju što će rat donijeti njima, njihovim obiteljima ili njihovoj zemlji. „Sumnjam da će itko od nas ikada više biti isti kao prije“, rekao je Salar, dodajući da su mnogi ljudi pod velikim stresom.

„Oni u inozemstvu, posebno monarhisti“, rekao je, misleći na pristaše iranskog princa koji su podržali američku i izraelsku vojnu akciju, „doista ne znaju kroz što prolazimo“.

Dodao je: „Nadam se da to nikada neće morati doživjeti.“

Kaveh kaže da osjeća kako rat „neće završiti tako brzo kao što smo mislili“. „Ali unatoč tome, moja nada ne slabi. Svakim je danom sve jača. Ne znam što će se dogoditi nakon ove ‘operacije'“, rekao je, dodajući da bi se bez nje „sigurno dogodilo nešto još gore“.

„Na ovaj način barem još postoji šansa za život i za sutra“, zaključio je.