GLAVNI problem s kojim se u ovoj fazi pandemije covida-19 suočava Hrvatska, ali i mnoge druge zemlje svijeta, postala je slaba procijepljenost populacije, nedovoljna da bi se zaustavilo širenje virusa i život vratio u normalu.

Razlozi za kolebljivost prema cijepljenju ili odgađanje cijepljenja su brojni i različiti, a mnogi od njih su razumljivi. U javnosti su se iskopali rovovi s generalizirajućim podjelama na vaksere i antivaksere. Pritom se u koš s antivakserima i poklonicima teorija zavjere koji vjeruju u bedastoće – tipa Bill Gates nas čipira, a cijepljenjem postajemo magnetizirani ili antene za 5G – često trpaju i ljudi koji imaju razuman strah od cijepljenja jer su se našli u kakofoniji informacija o nuspojavama cjepiva koje nisu nužno izvukli s antivakserskih stranica.

Ovdje se nećemo baviti argumentima koje predstavljaju profesionalni antivakseri i gorljivi pobornici teorija zavjera, od kojih su neki od svojeg protivljenja cijepljenju izgradili unosne karijere, već ćemo pokušati adresirati razloge zbog kojih se većina hrvatske populacije do sada još uvijek nije cijepila.

Do ključnih razloga došli smo na temelju provedenih anketa te kroz komunikaciju s čitateljima i liječnicima koji su nam prenijeli razmišljanja svojih pacijenata.

U analizama razloga služit ćemo se isključivo podacima iz najvjerodostojnijih izvora – onima ozbiljnih agencija kao što su EMA, FDA, CDC, ECDC i sl., koje strogo nadziru istraživanja efikasnosti i sigurnosti cjepiva (zbog kojih su više puta blokirane ili odgađane dozvole i kampanje cijepljenja određenim cjepivima) te iz ozbiljnih znanstvenih studija iz najboljih časopisa kao što su Nature, Lancet, BMJ, NEJM itd. To su izvori koji možda nisu apsolutno savršeni, no ipak su kroz povijest nebrojeno puta pokazali da nisu spremni kompromitirati svoj ugled da bi pogodovali nečemu što šteti ljudskom zdravlju. Drugim riječima, to su izvori u kojima rade tisuće najboljih znanstvenika kojima najviše možemo vjerovati.

Dakle, krenimo redom analizirati razloge za odbijanje ili odgađanje cijepljenja.

1. “Cjepiva su prebrzo razvijena”

Činjenica je da su cjepiva protiv covida-19 razvijena rekordno brzo, u manje od godinu dana, brže nego što su to mnogi očekivali. No to za znanstvenike nije bilo potpuno neočekivano. Treba imati na umu da se cjepiva protiv novih sojeva gripe već desetljećima razvijaju svake godine. Osim toga, na razvoju cjepiva protiv covida-19 angažiralo se više znanstvenika nego ikada u povijesti jer je bolest paralizirala svijet i uzrokovala goleme žrtve i gospodarske štete. Pritom nije točno da su tehnologije korištene za razvoj tih cjepiva potpuno nove. Čak ni mRNA cjepiva nisu potpuna novost. Istraživanja djelovanja mRNA započela su 1990., a prvi lijek na bazi RNA, fomivirsen koji blokira prevođenje mRNA citomegalovirusa, odobren je još 1998. godine.

Ovdje nije naodmet prisjetiti se da je prvo cjepivo za boginje zapravo bilo inokulat s ovce  Smrtne posljedice takvog cijepljenja bile su stotinama puta veće nego što su od današnjih cjepiva, no kako su istovremeno bile mnogo manje od posljedica velikih boginja, od kojih je umiralo oko 25% zaraženih, neki vladari, poput Katarine Velike, pokrenuli su masovne kampanje inokulacije.

I u kasnijim stoljećima cjepiva su bila puno manje kontrolirana i testirana te manje jasnog mehanizma djelovanja i kvalitete (čistoće). U odnosu na dosadašnja cjepiva, o mRNA cjepivima se u samom startu znalo puno više. Znanstvenicima je tehnologija ovih cjepiva dobro poznata još iz epidemija MERS-a i SARS-a koje uzrokuju koronavirusi slični SARS-CoV-2. Ova cjepiva djeluju na imunološki sustav uz minimum aktivnih i pomoćnih tvari, a tehnološki su najpreciznija i najbolje dizajnirana.

Uz to, njihova proizvodnja lakša je i brža od proizvodnje cjepiva utemeljenih na umrtvljenim virusima.

2. “Cjepiva nisu dovoljno dobro ispitana”

Sva cjepiva koja su odobrile ključne agencije, poput EMA-e, HALMED-a i FDA, prošla su uobičajene tri faze kliničkih ispitivanja na desecima tisuća sudionika. Ni jedno ispitivanje nije preskočeno i ni jedno cjepivo nije odobreno bez podrobne analize sve dokumentacije o rezultatima svih ispitivanja sigurnosti i učinkovitosti.

U razvoju novih cjepiva puno se vremena uštedjelo tijekom istraživanja, među ostalim i time što je puno toga odrađeno uz pomoć računalnih modela, čime su izbjegnuti pokušaji i pogreške. Također, neke birokratske procedure su skraćene, no to nije utjecalo na rezultate kliničkih istraživanja. Pandemija je bila toliki prioritet da nije bilo financijskih i logističkih prepreka da se sve organizira i provede u najkraćem mogućem vremenu.

Konačno, agencije pomno prate efikasnost i sigurnost svih odobrenih cjepiva u 4. fazi ispitivanja, nakon što je krenulo masovno procjepljivanje. Do danas je u svijetu podijeljeno više od 3.71 milijarde doza cjepiva, a svi podaci pokazuju da su vrlo učinkovita i sigurna.

3. “Tek kad je počelo masovno cijepljenje, pokazalo se da neka cjepiva imaju teške nuspojave koje se nisu vidjele u ispitivanjima. Još se ne zna kakve će biti dugoročne nuspojave”

Činjenica je da su neke teške nuspojave određenih cjepiva prepoznate tek nakon što su se ona počela masovno koristiti. To nije neočekivano jer su te nuspojave toliko rijetke da se nisu mogle zabilježiti u kliničkim ispitivanjima kojima su obuhvaćeni deseci tisuća sudionika, već tek u masovnim kampanjama, nakon procjepljivanja mnogo milijuna ljudi. Primjerice, pokazalo se da AstraZenecino cjepivo kod 4 do 6 ljudi na milijun može uzrokovati neuobičajeno zgrušavanje krvi. No, istraživanja su pokazala da se ono može spriječiti ako se problem uoči na vrijeme te da rizik pada s dobi tako da je manji kod starijih.

Za mRNA cjepiva utvrđeno je da mogu izazvati upalu srčanog mišića. No, prema EMA-i, Pfizerovo cjepivo je povezano sa samo 145 slučajeva miokarditisa i 138 perikarditisa na 177 milijuna doza. Modernino je povezano s 19 slučajeva miokarditisa i 19 perikarditisa na 20 milijuna doza. Pet ljudi cijepljenih ovim cjepivima je umrlo, no svi oni bili su ili vrlo stari ili su imali neke teške podliježuće bolesti. Zamislite samo koliko bi od tih stotina milijuna ljudi umrlo da su zaraženi covidom-19.

Koliko su neusporedivo veće koristi od rizika AstraZenecinog cjepiva, odlično ilustrira infografika koju je napravila EMA (dolje). U njoj su suprotstavljene sve hospitalizacije koje su izbjegnute cijepljenjem naspram mogućih nuspojava zgrušavanja krvi, i to po dobi. Očito je da je korist najveća za starije, no nema dvojbe da je velika čak i za mlade.

4. “Bojim se da bi se mRNA iz cjepiva mogla ugraditi u moju DNA i uzrokovati dugoročne posljedice”

Neki ljudi boje se da bi se genski kod virusa mRNA mogao ugraditi u ljudsku DNA, odakle bi nakon dužeg vremena mogao uzrokovati probleme koji se nisu stigli očitovati tijekom kliničkih istraživanja.

Naime, neki virusi, poput retrovirusa, doista imaju sposobnost upisivanja dijelova svojih kodova u ljudsku DNA.

No, u slučaju SARS-CoV-2, koji je RNA virus, taj strah nije opravdan jer bi za to bio potreban enzim koji prepisuje virusnu RNA u DNA, a on ne postoji ni u ljudskom organizmu ni u samom virusu SARS-CoV-2.

Osim toga, mRNA je nestabilna, tako da se u ljudskim stanicama relativno brzo razgrađuje i nestaje, baš kao i vlastita, ljudska RNA.

5. “Ako se liječnici i medicinske sestre ne cijepe, kojima bismo najviše trebali vjerovati, zašto bih se ja?”

U Hrvatskoj je bilo puno govora o tome da medicinske sestre nisu pokazale očekivani interes za cijepljenje. Prema podacima HZJZ-a, do sredine srpnja nije se cijepilo oko 43% medicinskih sestara, odnosno tehničara.

No, nije točno da se liječnici ne cijepe. Među njima je u isto vrijeme bilo samo 19.7% necijepljenih. To je puno bolji udio nego u općoj populaciji u Hrvatskoj, u kojoj se više od 60% nije cijepilo nijednom dozom. Dakle, situacija bi bila sjajna kada bi se oni koji se pozivaju na loš primjer liječnika, koji najviše znaju o bolestima i cjepivima, stvarno ugledali u njih. Kada bi se svi cijepili koliko i hrvatski liječnici, Hrvatska bi s preko 80% cijepljenih bila najprocjepljenija zemlja na svijetu (grafikon dolje).

Prema AMA-i, u slobodarskom SAD-u je čak 96% svih liječnika cijepljeno.

6. “Planiram trudnoću, no pojavile su se informacije da cjepivo potiče neplodnost i kod muškaraca i žena.”

Medijima i društvenim mrežama proširila se informacija da je 72-godišnji bivši (otpušteni) potpredsjednik Pfizera Michael Yeadon izrazio sumnju da bi cjepivo te kompanije moglo uzrokovati neplodnost kod žena. Ta tvrdnja temelji se na hipotezi da je protein S virusa SARS-CoV-2 jako sličan proteinu sincitin-1 koji se nalazi u ljudskoj placenti, gdje igra važnu ulogu u njezinoj zdravoj funkciji. Prema toj hipotezi, protutijela koja će naš organizam stvoriti u reakciji na protein S navodno će također prepoznati sincitin-1 u placenti te će ga blokirati, što bi moglo uzrokovati neplodnost kod žena.

No to je neistina jer bi u tom slučaju i sam virus SARS-CoV-2, koji na površini ima isti taj protein S, uzrokovao neplodnost, za što nema nikakve potvrde. U svijetu su dosad milijuni žena preboljeli covid-19, a nema dokaza da je kod nekih od njih uzrokovao neplodnost. Osim toga, eksperimentalno je utvrđeno da protutijela protiv proteina S ne prepoznaju sincitin-1 niti se na njega vežu.

7. “I cijepljeni se mogu zaraziti i prenositi virus. Čemu onda cjepivo služi?”

Širenje delta soja pokazalo je da se i cijepljeni mogu zaraziti te širiti zarazu na sebi bliske. Mnogi se stoga pitaju štite li cjepiva i koja im je uopće svrha. Činjenica je da su cjepiva razvijena za vuhanski soj malo manje efikasna u zaštiti protiv delta soja. No studija na 19.000 ljudi iz Engleskog javnog zdravstva (PHE), objavljena u NEJM-u u srijedu, otkrila je da obje doze cjepiva Pfizera ili AstraZenece pružaju odličnu zaštitu od oba soja – alfe i delte.

Dvije doze cjepiva Pfizer imale su učinkovitost od 93.7% u prevenciji simptomatske infekcije alfom, a 88% protiv delte.

Dvije doze AstraZenece bile su 74.5% učinkovite u prevenciji simptomatske infekcije alfom, a 67% za deltu.

Međutim, djelotvornost cjepiva naglo je pala ako je pacijent primio samo jednu dozu – studija je pokazala da su oba bila učinkovita oko 48% protiv alfe te samo 30% protiv delte.

No, čak i ako se cijepljeni zaraze, istraživanja su utvrdila da oni prenose infekciju za 40% do 50% manje od necijepljenih. Naime, u organizmu cijepljene osobe virusi će se teže reproducirati jer će protutijela otežati njihov ulazak u stanice i umnažanje, a imunosni sustav će također uništiti stanice koje su već zaražene. To također znači da će takva osoba imati manje izražene simptome poput kašljanja i kihanja i u okolinu disanjem ispuštati manje virusa (engl. viral shedding) te će biti manje zarazna za osobe bez imuniteta.

8. “Zašto bih se cijepio kad sam već prebolio koronu, i to s blagim simptomima?”

Većina ljudi koji se oporave od covida-19 vjerojatno ima određeni stupanj zaštite od ponovnog oboljenja. No, snaga i trajnost te zaštite za sada su još uvijek otvorena pitanja. Neke studije sugeriraju da virus SARS-CoV-2 može ometati imunološko pamćenje, što znači da bi ljudi koji su ga preboljeli mogli biti ponovno inficirani. WHO stoga preporučuje da se cijepe čak i oni koji su već preboljeli covid-19, i to s obje doze.

Naime, više istraživanja pokazalo je da cijepljenje stvara vrlo jak i uniforman imunološki odgovor, odnosno da potiče nastanak vrlo visokih razina protutijela u velikoj većini populacije te da je on robusniji prema novim sojevima od prirodnog.

U prilog tome govori studija objavljena u časopisu Science Translational Medicine koja je pokazala da se protutijela stvorena cijepljenjem mRNA cjepivima šire vežu za domenu vezanja receptora (RBD) na stanicama nego ona koja su nastala prebolijevanjem te pružaju bolju zaštitu od mogućih novih sojeva nego ona nastala prebolijevanjem.

S druge strane, imunitet stečen prebolijevanjem značajno varira između pojedinaca – neki su vrlo dobro zaštićeni, neki drugi loše, a studije pokazuju da imunitet počinje opadati nakon 6 do 8 mjeseci, dok potpuno cijepljeni ljudi imaju dobar imunitet i nakon godinu dana, a vjerojatno duže.

Konačno, ako je netko prebolio covid-19 s blagim simptomima, ne znači da se ne može dogoditi da druga infekcija bude teža. Takvi slučajevi, iako vrlo rijetki, zabilježeni su širom svijeta. Reinfekcije se događaju kod manje od 1% onih koji su preboljeli teži oblik covida-19, druga infekcija je uglavnom blaža od prve, no ponekad je teža te su, prema BMJ-u, zabilježena najmanje dva slučaja da su ljudi umrli nakon reinfekcije.

9. “Sada mi nije potrebno cjepivo, cijepit ću se kada mi bude potrebno jer zaštita traje samo određen period.”

Neki, osobito mlađi, kalkuliraju da im cjepivo trenutno nije neophodno. Epidemiološka situacija u Hrvatskoj je još uvijek dobra, vrijeme većinom provode kod kuće, kada izlaze, čuvaju se, a nemaju kontakata s velikim brojem ljudi. Takvi nerijetko odgađaju cijepljenje s kalkulacijom da će to obaviti kada im bude trebalo radi putovanja ili prije nego što će se vratiti na posao. Na taj način bi ih cjepivo moglo štiti kada im je to najpotrebnije, osobito u jesenskim i zimskim mjesecima, a u međuvremenu će postati još jasnije koliko su cjepiva sigurna.

Takvo razmišljanje može se činiti mudrim, no treba imati na umu nekoliko stvari. Prije svega, kako smo već naveli, cjepiva štite bolje, uravnoteženije i dulje od prebolijevanja, i to uz manji rizik za sve dobne skupine od rizika obolijevanja.

Također treba imati na umu da je gotovo besmisleno računati na to da je moguće izbjeći zarazu uz dominaciju izuzetno zaraznog delta soja. Prije ili kasnije, svatko će biti izložen virusu ako se ne postigne kolektivni imunitet, a on se trenutno čini kao nemoguća misija.

Konačno, pokazalo se da zaštita cjepiva traje najmanje 10 mjeseci, a možda i značajno duže, a važno je da se širenje delta soja ne razmaše prije jeseni.

10. “Mlad sam, cjepivo mi nije potrebno”

Mnogi mladi smatraju da im cijepljenje nije neophodno jer većina mladih preboli koronu bez jačih simptoma, rijetko završavaju u bolnicama, a još rjeđe umiru. Ako su im usto cijepljeni svi stariji članovi obitelji, čini se da nema jakih razloga za njihovo cijepljenje.

No, časopis Nature ističe da neka djeca ipak teško obolijevaju.

Osim toga, kako se stariji dio populaciji štiti cijepljenjem, a mladi sve slobodnije druže, među oboljelima je sve više mladih. Stručnjaci se stoga sve češće pitaju hoće li covid-19 postati bolest mladih te preispituju kakvu cijenu ima pandemije za njih. U tom kontekstu posebno se istražuje tzv. dugi covid, koji mogu dobiti i oni koji su imali relativno blage simptome.

Većina ljudi koji prežive covid-19 potpuno se oporavi. No kod nekih dugi covid može trajati mjesecima – možda čak i godinama, to još nitko ne zna.

Dugi covid prvi put je opisan kod odraslih. No, nekoliko novijih studija potvrdilo je da sličan fenomen, uključujući simptome poput glavobolje, umora i lupanja srca, postoji i kod djece, iako rijetko imaju ozbiljne početne simptome covida-19.

Procjene o tome koliko je čest dugi covid u djece često variraju. Istraživači kažu da je to ključno utvrditi jer odluke o zatvaranju škola i uvođenju cjepiva za djecu mogu ovisiti o riziku koji virus predstavlja za njih.

Pedijatar Danilo Buonsenso iz Sveučilišne bolnice Gemelli u Rimu predvodio je prvi pokušaj kvantificiranja dugog covida u djece. On i njegovi kolege pregledali su 129 djece u dobi od 6 do 16 godina kojima je dijagnosticiran covid-19 između ožujka i studenog 2020. godine.

Početkom 2021. izvijestili su da je više od jedne trećine imalo jedan ili dva dugotrajna simptoma četiri mjeseca ili više nakon infekcije, a daljnja četvrtina imala je tri ili više simptoma. Među ispitanima česte su bile pojave nesanice, umora, bolova u mišićima i trajnih tegoba sličnih prehladi – obrazac sličan onome kod odraslih s dugim covidom. Čak ni djeca koja su imala blage početne simptome ili su bila asimptomatska nisu bila pošteđena tih dugotrajnih učinaka.

Istraživanje objavljeno u uglednom časopisu Lancet pokazalo je da su mlađe odrasle osobe koje završe u bolnici s covidom-19 gotovo jednako podložne komplikacijama kao i osobe starije od 50 godina. Naime, čak 4 od svakih 10 osoba u dobi između 19 i 49 godina koje su završile u bolnici razvile su probleme s bubrezima, plućima ili drugim organima. Istraživanje je obuhvatilo 73.197 odraslih osoba svih dobnih skupina u 302 britanske bolnice.

Brojna istraživanja pokazala su da SARS-CoV-2, baš kao i SARS i MERS, mogu uzrokovati neurološke probleme. Na to jasno ukazuje gubitak njuha. Prema Natureu popis posljedica uključuje moždani udar, krvarenje u mozgu i gubitak pamćenja. Nije nečuveno da ozbiljne bolesti uzrokuju takve učinke, ali razmjeri pandemije covid-19 znače da bi deseci tisuća ljudi mogli imati ove simptome, a kod nekih bi se oni mogli očitovati cijeli život.

Podaci Ureda za nacionalnu statistiku Ujedinjenog Kraljevstva od travnja pokazali su da je 9.8% djece u dobi od 2 do 11 godina i 13% u dobi od 12 do 16 godina imalo barem jedan dugotrajan simptom pet tjedana nakon pozitivne dijagnoze.

S druge strane, cjepiva se za sada pokazuju sigurnima za mlade. Nekoliko cjepiva testirano je na mladima starijim od 12 godina, uključujući ona koja su napravili Moderna, Pfizer, Sinovac i Sinopharm. Do sada se čini da su sigurna kod adolescenata, a neke su tvrtke prešle na provođenje kliničkih ispitivanja na djeci mlađoj od 6 mjeseci.

No, kako djeca ipak rjeđe obolijevaju i vrlo rijetko imaju teške simptome, treba reći da je njihovo procjepljivanje zapravo važnije za zaštitu starijih i generalno za zaustavljanje cirkulacije virusa nego za zaštitu njih samih. Naime, kako se pojavljuju nove, zaraznije inačice koronavirusa, sve više raste zabrinutost zbog mogućeg prijenosa s djece i adolescenata na starije te zbog mogućnosti da djeca postanu inkubatori za nove sojeve.

11. “Previše je kontradiktornosti oko cjepiva”

Istina je da je od početka cijepljenja bilo puno kontradiktornih informacija o cjepivima. Prvo je AstraZeneca bila vrlo učinkovita i sigurna, potom su se Pfizer i Moderna pokazali učinkovitijima, da bi se s vremenom pojavile informacije o raznim opasnim nuspojavama raznih cjepiva itd.

No, ovdje treba voditi računa o tome da se ni jedno cjepivo nije pokazalo puno neučinkovitijim nego što su to pokazala klinička ispitivanja. Naprotiv, ispitivanja u kampanji pokazala su da su neka cjepiva bila čak učinkovitija. Problem je nastao kada su počeli dominirati novi sojevi poput delte protiv kojih su cjepiva postala malo manje učinkovita, što je bilo za očekivati.

Što se nuspojava tiče, već smo objasnili da su neke teške bile prepoznate tek kada su mogle biti prepoznate – u kampanji masovnog procjepljivanja, zato što su izuzetno rijetke. Sve analize koje su napravile ključne agencije pokazale su da su cjepiva odobrena u EU i Hrvatskoj još uvijek izuzetno učinkovita i vrlo sigurna te da je korist od cijepljenja neusporedivo veća od mogućih rizika, čak i protiv delte.

12. “Komunikacija Stožera, znanstvenika i institucija bila je katastrofalno loša te je stvorila zbunjenost i nepovjerenje”

Stožeru i vlastima definitivno se može mnogo toga zamjeriti u upravljanju epidemijom. Osobito to vrijedi za odluke o nefarmakološkim mjerama, poput zatvaranja, koje su često bile očito diskriminatorne. Svima je poznato da su se neki skupovi važni za vlasti odobravali, dok su se drugi, slični, a njima nevažni zabranjivali.

No, kada je riječ o cijepljenju, Stožer i vlasti bili su konzistentni u porukama koje su slali. Istina, kampanju promicanja cijepljenja mogli su bolje odraditi i još uvijek mogu, no iz krugova vladajućih nikada se nije moglo čuti da cijepljenje nije potrebno ili da nije važno. Štoviše, većina je svojim primjerom pokazala spremnost za cijepljenje, a neki su sigurnost i učinkovitost cjepiva čak potvrdili cijepljenjem sebe i svojih preko reda. Da je cijeli hrvatski narod navalio na cjepiva tako kao što su to učinili ključni članovi vlasti i Stožera, ponovno, Hrvatska bi vjerojatno bila jedna od najprocjepljenijih zemalja svijeta. Najveći problem vladajućih u tom smislu bilo je to što su nekolicini navodnih stručnjaka omogućili da relativiziraju opasnost covida-19 jer im je to u nekim situacijama odgovaralo. Rezultat je da su ljudi stekli dojam da covid-19 nije puno opasniji od gripe (iako jest), a u takvom slučaju teško je očekivati veliku motiviranost za cijepljenje.

13. “Sklon sam alergijskim reakcijama, a cjepiva mogu izazvati anafilaktički šok.”

Od početka se znalo da cjepiva kod osoba sklonih alergijama mogu uzrokovati anafilaksu. No, do sada su već milijuni ljudi s takvim problemom cijepljeni bez većih problema. Ljudi skloni ozbiljnim alergijama mogu se cijepiti u kontroliranim uvjetima, pod nadzorom liječnika. Njima se može osigurati otvoreni venski put tako da mogu primiti adrenalin, ako treba, a potom im se može dati cjepivo. Ipak, takvih je u populaciji vrlo malo – to su uglavnom osobe alergične na PEG, a oni koji sumnjaju na takvu mogućnost mogu napraviti tzv. scratch test na PEG. Pritom treba imati na umu da se PEG koristi u brojnim farmaceutskim preparatima baš zato što je vrlo siguran, a iznimno rijetko problematičan.

14. “Teške posljedice cjepiva se ne provjeravaju kako bi trebale, a među cijepljenima ima također puno ljudi koji umiru od korone.”

Mnoge ljude, osobito one kolebljive prema cijepljenju, zbunile su informacija prema kojima u Velikoj Britaniji, u kojoj je oko pola stanovništva procijepljeno, među umrlima od covida-19 ima podjednako cijepljenih i necijepljenih. Antivakseri su ove podatke iskoristili kako bi pokušali dokazati da cjepivo više šteti nego što koristi. No, tu je riječ o zlonamjernoj krivoj interpretaciji podataka. Naime, u Velikoj Britaniji prvo su se cijepili stariji i rizični, o čemu se strogo vodilo računa. Činjenica da se smrtnost u skupini rizičnih izjednačila sa smrtnošću u skupini nerizičnih zapravo je fantastičan rezultat. On se najbolje ogleda u tome što je u toj zemlji, unatoč jako velikom porastu broja zaraženih u posljednjim tjednima, broj hospitalizacija i smrti ostao na vrlo niskim razinama, neusporedivo nižim nego u prijašnjim valovima, i to unatoč tome što se širi delta soj protiv kojeg su cjepiva nešto manje učinkovita (grafikoni dolje). Tome je razlog činjenica da je Velika Britanija jedna od najprocjepljenijih zemalja na svijetu.

Konačno, ako netko ne vjeruje podacima zdravstvenih sustava o smrtnosti od cijepljenja, već antivakserima koji tvrde da je mortalitet značajno porastao s kampanjom cijepljenja, lako provjerljivi službeni podaci jasno pokazuju da je istina sasvim suprotna. A mortalitet je nešto što se u službenim statistikama ne može sakriti.

Najbolje se to vidi na primjeru Izraela koji je s dvije doze procijepio najveći postotak svoje populacije. Na stranici Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), koja predstavlja mortalitet po tjednima po državama, može se jasno vidjeti da je višak smrtnosti (u odnosu na višegodišnji prosjek) u Izraelu s oko 20% i više u prvim tjednima 2021. pao na -0.2% (slovima: minus 0.2%) u posljednjem, 21. tjednu. Dakle, usred pandemije, unatoč porastu broja zaraženih, zahvaljujući cijepljenju, mortalitet je u Izraelu pao na razine niže od višegodišnjeg prosjeka prije pandemije.

Sličan obrazac bilježi se u svim visoko procijepljenim zemljama. Primjerice, u SAD-u je višak smrtnosti s visokih 43% početkom 2021. pao na svega 1%, u susjednoj Sloveniji s 35.4% na 2.6%, a u Češkoj sa 61% na 0%.

Kako može izgledati smrtnost, čak i tijekom ljeta, u zemlji koja ima slabu procijepljenost kao što je Rusija (15% potpuno procijepljenih), dobro ilustrira grafikon dolje.

15. “Zašto bih vjerovao novinarima koji su plaćenici farmaceutske industrije?”

Jedan od važnih problema u kampanji cijepljenja protiv covida-19, ali i u kampanjama koje promiču druga cjepiva, jest povjerenje građana u institucije i medije. Povijest je pokazala da farmaceutske kompanije troše poprilična sredstva na promociju svojih proizvoda te da nerijetko pokušavaju pridobiti liječnike da koriste njihove proizvode raznim oblicima stimulacija, među ostalim, organiziranjem putovanja na konferencije u privlačnim turističkim destinacijama. Zbog toga su novinari koji promoviraju cijepljenje često percipirani i etiketirani kao plaćenici farmaceutske industrije. Neki od čitatelja ovog teksta vjerojatno će se zapitati jesam li ja možda plaćenik. Stoga ću ovdje za početak, u maniri kako se to radi u ozbiljnim znanstvenim člancima, pod punom kaznenom i materijalnom odgovornošću ustvrditi da nisam ni u kakvom sukobu interesa, da nikada nisam ni od jedne farmaceutske kompanije primio ni kune te da sam čak odbio poziv jedne velike kompanije da bez obaveze dođem vidjeti njihova postrojenja i procese proizvodnje cjepiva, ne u turističko odredište, nego u tvornicu u Europi. Učinio sam to kako na moj rad ne bi pao ni tračak sumnje. Moj jedini izravni kontakt s farmaceutskom industrijom bio je posjet Jadranskom Galenskom Laboratoriju u Rijeci za potrebe pisanja članka o nastanku i razvoju te hrvatske kompanije (poveznica ovdje).

S druge strane, sudjelovao sam na više ozbiljnih domaćih i međunarodnih znanstvenih konferencija na teme cjepiva i cijepljenja koje često adresiram u svojem višedesetljetnom pisanju, među ostalim i u ovom tekstu. Poziv sam dobio upravo zato što su organizatori prepoznali da to ozbiljno radim (za ilustraciju poveznica ovdje).

Također, za one koje bi to moglo zanimati, cijelo naše kućanstvo, uključujući i mladog sina medicinara, potpuno je procijepljeno.

Zaključak

Zaključimo na kraju – život je pun rizika, a na svakom čovjeku je da među rizicima odabere one koji su za njega i njegove bližnje najmanji, kako u pogledu zdravlja tako i u pogledu ekonomije, slobode kretanja i drugih važnih aspekata života. Podaci i zdrav razum govore nam da je cijepljenje nedvojbeno neusporedivo manji rizik od necijepljenja, a o njemu ovisi kada će nam se život vratiti u normalu.