Orban je umislio da ima misiju stvaranja novog svijeta

ZAMISLITE da ste pročitali kako je Aleksandar Orban ucijenio kolege iz Europske unije oko pomoći Ukrajini, Viktor Vučić vodio kongres partije FIDESZ – Saveza mladih demokrata, gdje je žestoko udario po pravima LGBT populacije u Mađarskoj, Giorgia Wilders pozvala na oporezivanje žena koje nose burke u Nizozemskoj, a Geert Meloni isposlovao bilateralni dogovor s albanskim premijerom da se ilegalni imigranti pridošli iz Afrike u Italiju, s ili bez banana koje su njegova i samo njegova osobna asocijacija za afričku populaciju, deportiraju u Albaniju i tamo, okruženi ljudima istih osebujnosti, dočekaju kraj procesa evaluacije zahtjeva za dobivanje azila.

Mržnja i frustracija

Pretpostavljam da vas ova namjerno izazvana zbrka s imenima i prezimenima ne bi previše uznemirila ni zbunila, jer su u pitanju ljudi koji djeluju s apsolutno identične perverzno-agresivno-bizarne političke matrice. Prema tome, potpuno je nebitno zove li se Vučić Viktor, Geert, Aleksandar ili Giorgia, je li muškarac ili žena. Mađar, Srbin, Talijan ili Nizozemac. Je li katolik, musliman ili budist.

Ono što pobrojane i mnoge njihove suvremene kolege, ne samo u Europi već i preko Atlantika, determinira i čini „neponovljivima“ je mržnja. I frustracija, naravno. Mogu to biti različiti oblici netrpeljivosti: ksenofobija, homofobija, islamofobija, mizoginija ili, u konačnici, zašto ne, i mizantropija.

A sve to zbog, zamislite, višeg-interesa-uzvišenog-cilja-misije za koju su pojedinci „odabrani“. Na primjer, spašavanja kršćanstva ili obrane „naše“ civilizacije, superiorne rase i nacije ili tradicionalnog morala, pa čak i nadmoćnosti „domaće“ kulture. Upravo o jednom takvom „nadčovjeku“ želim napisati par redaka. Zaslužio je.

Orbanov govor iz 1989.

Bio je vođa reformističkog studentskog pokreta i postao poznat, ne samo u Mađarskoj i regiji centralne Europe nego i šire, kada je 1989. godine održao onaj čuveni govor vrijedan standing ovation, u kojem je otvoreno zahtijevao da Rusi definitivno napuste njegovu zemlju. Snažan govor, prožet intenzivnim emocijama te naprednim idejama slobode, jednakosti i toliko željene-očekivane demokracije.

Rusi su, zaista, vrlo brzo otišli, a Viktor Orban je izabran u Nacionalnu skupštinu Mađarske. Vodio je Fideszov klub zastupnika u parlamentu do 1993. godine te, iako s konzervativnih pozicija centrizma, zagovarao razvoj suvremene zajednice koja bi u budućnosti trebala napraviti definitivni otklon od jednoumlja dotadašnjeg rigidnog, komunističkog sustava.

Trideset godina kasnije

Na plenarnoj sjednici održanoj 18. siječnja ove godine, Europski parlament je u rezoluciji usvojenoj s 345 glasova za, 104 protiv i 29 suzdržanih imao snažnu i eksplicitnu poruku za nekadašnjeg perspektivnog disidenta.

Naime, Orban je oštro upozoren da njegova vlada „predano radi“ na daljnjoj eroziji demokracije, vladavine prava i temeljnih ljudskih prava u Mađarskoj, posebice kroz nedavno usvojeni takozvani paket „zaštite nacionalnog suvereniteta“, koji se uspoređuje s ruskim zloglasnim „zakonom o stranim agentima“.

Parlament poziva Europsko vijeće da utvrdi je li Mađarska počinila „ozbiljna i uporna kršenja vrijednosti EU“, a posebice se inzistira i na osudi postupaka premijera Viktora Orbana, koji je prošlog prosinca blokirao odluku o reviziji dugoročnog proračuna EU, uključujući paket pomoći Ukrajini, „uz potpuno nepoštivanje i kršenje strateških interesa EU i kršenje načela iskrene suradnje“.

Europski parlament podsjeća i na činjenicu da Orbanova vlada nije na traženi način reagirala ni kada su u pitanju reforme koje se tiču neovisnosti mađarskog pravosuđa, a osobito se osuđuju slučajevi prijavljene sustavne diskriminacije pri dodjeli financijskih sredstava akademskoj zajednici, novinarima, političkim strankama i civilnom sektoru, gdje se favoriziraju Orbanovi pristaše. U rezoluciji se oštro upozorava na praksu korištenja fondova Europske unije za bogaćenje vladinih dužnosnika i političkih saveznika.

Orban se nije pretjerano uznemirio

Čini se da mađarskog premijera ovakve ocjene iz najeminentnijih institucija Europske unije pretjerano ne uznemiravaju. Iako je zemlja trpjela značajnu izoliranost saveznika zbog politike tvrdoglavog blokiranja odsutnog paketa financijske pomoći EU za Ukrajinu, te odugovlačenja parlamenta s ratifikacijom švedske kandidature za pridruživanje NATO-u, Orban se nastavljao kretati svojim paralelnim svijetom velikih zadaća od općeg interesa.

Cinici iz njegovog bližeg i daljeg okruženja kažu da je Mađarska s njenom unutarnjom politikom, teritorijalno i demografski malena s praktički nikakvim utjecajem na regionalne, a kamoli šire europske ili svjetske tijekove izvan sustava EU, za premijera postala stvar od sekundarnog značaja, te da mu je glavni prioritet vanjska politika i vanjskopolitičke ambicije.

Opsjednut idejom da je Zapad u nerazrješivim antagonizmima odnosno jednoj vrsti kolapsa cijele ideološke postavke (Zapad zaista jeste u svojevrsnoj društvenoj krizi, prije svega svjetonazorskoj), a liberalna demokracija u propadanju, dok azijske i južnoameričke zemlje predstavljaju budućnost čovječanstva, Viktor Orban pokušava postići da ga se vidi i poštuje kao jednu od vodećih europskih ličnosti, osobu koja dominantno utječe na etabliranje novog svjetskog poretka odnosno „alternative zapadnom pristupu“.

Otuda slijede njegova mnogobrojna putovanja u inozemstvo tijekom prošle godine te susreti s globalnim svjetskim moćnicima, bolje reći silnicima kakvi su Vladimir Putin, Xi Jinping, Ilham Aliyev, Recep Tayyip Erdogan, odnosno posjeti prije svih Ruskoj Federaciji i Narodnoj Republici Kini, a potom Turskoj, Gruziji, Egiptu, Kataru, Azerbajdžanu, Turkmenistanu, Srbiji i Argentini.

Čak i kod kuće opsjednut vanjskom agendom

Regijski autokrat je i kod kuće, u Budimpešti, bio „zauzet“ poslovima iz vanjskopolitičke agende. Tijekom prošle godine u njegovim velebnim rezidencijama, uređenim u carskom stilu, prodefilirali su mnogi ugledni dužnosnici iz Tanzanije, Jordana, Kirgistana, Turske, Kine, Azerbajdžana ili Uzbekistana.

Naravno, moram biti objektivan pa reći da nisu samo Azijati i Afrikanci osjetili draži gostoprimstva i u razgovorima podijelili vizije i ideje mađarskog premijera o multi-polarnom, multi-dimenzijskom svijetu, ali i svijetu bez multilateralnih institucija, po mogućnosti bez gnjavaže oko demokratskih izbora, vladavine prava ili univerzalnih ljudskih prava (u konačnici to su najviši predstavnici istih onih za koje Orban drži da ih treba „ispratiti“ što dalje od „bijele i čiste“ Europe jer „ne razumiju stvari“, a od njih dobiti glasove potpore za novi svjetski poredak i „ponešto“ sirovina kao u starim dobrim vremenima iz crno-bijelih filmova).

Orbana su pohodili i njegovi istomišljenici iz Europe, ekstremna europska desnica poput talijanske premijerke Giorgie Meloni, čelnika Slobodarske stranke Austrije Herberta Kickla, francuske desničarke Marine Le Pen, čelnika španjolskog Voxa Santiaga Abascala i Portugalca Andrea Venture, predsjednika radikalno desne nacionalističko-konzervativne stranke Chega.

Posebno su bili dirljivi susreti s predsjednikom entiteta Republika Srpska u Bosni i Hercegovini, te one vožnje vlakom s predsjednikom Republike Srbije, gdje se otpozdravljalo nepostojećim obožavateljima.

U tim se razgovorima, uz srdačne mađarsko-srpske osmjehe razumijevanja, ponavljala ona već pomalo otrcana fraza koju svako malo čujemo od srpskih dužnosnika i to kada je riječ o Srbiji, ali i o Republici Srpskoj (nije jasno od kuda ova druga crpi pravni subjektivitet u međunarodnom pravu), da je Mađarska suverena nacija koja kao takva promiče vanjsku politiku usmjerenu na održavanje snažnih veza i s Istokom i sa Zapadom.

Odgovor političkog direktora

Upravo je posljednje gore navedeno bio dio odgovora premijerovog političkog direktora, gospodina Balazsa Orbana, na pitanje zbog čega se Viktor Orban na sastancima u okviru institucija EU i NATO barem retorički i naizgled energično zalaže za mijenjanje Europe te Sjeverno-atlantskog vojnog saveza na bolje, dok većinu svog vremena provodi usredotočujući se na izgradnju odnosa s autokratima izvan ove dvije organizacije.

Drugi dio odgovora ticao se opipljivih posljedica mađarskog sjedenja na dvije stolice: „Prošle godine Mađarska je svjedočila priljevu izravnih stranih ulaganja (FDI) bez presedana, premašivši 13 milijardi eura, što je dovelo do rekordnih 19.000 radnih mjesta stvorenih za mađarski narod.“ Zaista sjajan rezultat samo kada ga ne bi osporavali gotovo svi ozbiljniji ekonomski promatrači u Budimpešti.

Kritičari su neumoljivi

Kritičari Orbanove autokratske vladavine koja je obilježena snažnom korupcijom, kontrolom medija od strane premijera osobno kroz dirigiranu dodjelu financijskih sredstava podobnim novinarima (tiskanim i elektronskim izvorima informiranja), destabiliziranjem neovisnosti pravosudne vlasti i svojevrsnim progonom različitosti bilo da se radi o imigraciji, LGBT zajednici ili drugim manjinskim skupinama, neumoljivi su u osudi njegove političke agende i na unutarnjem i na vanjskom planu.

Prema njihovom mišljenju mađarski premijer je kreiranjem jedne vrste „meke autokracije“ ili onoga što se u političkoj teoriji zove „neliberalna demokracija“ zemlju konfrontirao s prirodnim partnerima, prije svih državama članicama Europske unije. Upravo zbog prethodno spomenutog 22. prosinca 2022. godine, Europska komisija je odlučila da Mađarskoj zamrzne 10.2 milijarde eura pripadajućih financijskih sredstava.

Sredstva su na kraju ipak odblokirana, ali je Europski parlament u rezoluciji od 18. siječnja izrazio žaljenje zbog toga, jer smatra kako vlada premijera Orbana nije učinila nikakve pomake kada je riječ o poštivanju demokratskih načela i europskih vrijednosti.

Megalomanske vanjskopolitičke ambicije i nesporni ekstremno-desni ideološki svjetonazori doveli su do toga da velika većina najutjecajnijih europskih i svjetskih dužnosnika vješto izbjegava susret s mađarskim premijerom. Pruže mu ruku jedino kad nemaju drugog izbora.

S druge strane broj nedemokratskih lidera s kojima se rukovao 2023. godine je impresivan. Svejedno u Mađarskoj ili inozemstvu. I to bez negativnih komentara tiska, čije reakcije friziraju vladini uredi za informiranje javnosti, bez prosvjeda ili bilo kakvog protivljenja. Uniformno kako dolikuje autokratima diljem svijeta.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala