Ovaj trgovinski rat mijenja svijet. Kina zadala novi udarac Europi i SAD-u

ČIM JE NIZOZEMSKA prošlog petka najavila nova ograničenja izvoza naprednih strojeva za mikročipove u Kinu, kineski trgovinski dužnosnici u ponedjeljak su uzvratili režimom kontrole izvoza jednakim prijetnji zabranom izvoza dviju vrsta kritičnih sirovina u „neprijateljske zemlje“. Kao razlog je Peking naveo „nacionalnu sigurnost“.

Kina će uvesti dozvole za izvoz skupine proizvoda od metala koji se koriste u proizvodnji poluvodiča, najavilo je ministarstvo trgovine pojačavši napetost u trgovinskim odnosima s Washingtonom u tehnološkom sektoru. Mjere kontrole izvoza stupit će na snagu 1. kolovoza, a obuhvatit će 14 proizvoda od galija i germanija, izvijestio je Peking obrazloživši potez zaštitom nacionalne sigurnosti i interesa.

Popis obuhvaća spojeve koji se koriste u proizvodnji poluvodičkih dioda, tranzistora i integriranih sklopova, prema Hrvatskoj enciklopediji. Germanij se još koristi u infracrvenoj tehnologiji, optičkim kablovima i solarnim ćelijama. Proizvođači će za izvoz morati pribaviti dozvole, naglasilo je ministarstvo, dodavši da kršenje odredbi nosi kaznu.

Ova dva minerala pomno su odabrana, piše Politico, s obzirom na njihovu ulogu u proizvodnji robe kao što su poluvodiči, 5G bazne stanice i solarni paneli – stavke koje su simbol visoko prioritetnih digitalnih i zelenih politika Europske unije. Oba se metala smatraju „kritičnim“ i „strateškim“ prema standardima EU, što znači da se oslanjaju na jedan izvor i važni su za industrije EU, kao i za europske obrambene potrebe.

„Kako bi se zaštitila nacionalna sigurnost i interesi, uz odobrenje Državnog vijeća, odlučeno je da se provedu kontrole izvoza artikala povezanih s galijem i germanijem“, objavilo je kinesko ministarstvo trgovine. Od 1. kolovoza izvoznici će morati prijaviti transakcije lokalnim vlastima.

Odmazda za potez Nizozemske

Državni tabloid Global Times povukao je izravnu vezu između nove mjere i nizozemske odluke o strojevima za mikročipove. „Iako u obavijesti koju su u ponedjeljak izdali MOFCOM i GAC nisu išli u pojedinosti o tome što je potaknulo ovaj potez… potez dolazi u trenutku kada SAD i neki od njegovih saveznika nemilosrdno pojačavaju represije kineskog tehnološkog razvoja na raznim poljima, uključujući poluvodiče“, rečeno je.

Potez Pekinga uslijedio je samo nekoliko dana nakon što su se čelnici EU dogovorili o novoj strategiji smanjenja rizika u svjetlu ekonomske ovisnosti o Kini, s ključnim sirovinama visoko na listi prioriteta. Povjerenik za unutarnje tržište Thierry Breton je na putovanju u Tokio najavio da će EU i Japan uspostaviti mehanizam „ranog upozorenja“ kako bi spriječili „prekide“ u proizvodnji čipova, „osobito u kritičnim komponentama sirovina“.

„Jučerašnja odluka Kine oko izvoza galija i germanija jasno pokazuje da će Komunistička partija prije ili kasnije navući svoje ekonomske boksačke rukavice“, rekla je Nicola Beer, potpredsjednica Europskog parlamenta i zastupnica zadužena za Zakon o kritičnim sirovinama. „Očito je da je potreban novi pristup upravljanju ekonomskim i političkim rizicima vis-à-vis Kine“, dodala je.

Ako Kina nastavi s ograničavanjem izvoza takvih minerala, zapadne će zemlje biti prisiljene ubrzati diverzifikaciju izvora opskrbe, rekao je Martijn Rasser, direktor konzultantske tvrtke Datenna. „U konačnici, silicij je daleko dominantan materijal za poluvodiče. Da, galij i germanij mogu biti važni za određene vrste čipova. Ali ako bi Peking ozbiljno ograničio te kritične minerale, oni bi samo ubrzali diverzifikaciju globalnog opskrbnog lanca, baš kao što vidimo s rijetkim zemljama“, kaže Rasser.

„Ovo će ojačati Europu. Ali proces će biti dug“

Simone Tagliapietra, istraživač specijaliziran za industrijsku dekarbonizaciju u trustu mozgova Bruegel, ponavlja ovo stajalište. „Kineski potez vjerojatno će ojačati europsku potragu za smanjenjem rizika u području čiste tehnologije i kritičnih minerala, jer ono što je do sada bio teoretski rizik pretvara se u opipljiv.“

Međutim, manje je optimističan u pogledu sposobnosti EU da se kratkoročno diverzificira. „Smanjenje izloženosti Kini u ovom prostoru vjerojatno će potrajati najmanje jedno desetljeće“, rekao je Tagliapietra.

Za sada je Europska komisija rekla da radi na „detaljnoj analizi“ kako bi procijenila učinak kineske odluke, rekla je glasnogovornica Sonya Gospodinova. Dodala je da je Komisija „zabrinuta da ta izvozna ograničenja nisu povezana s potrebom zaštite globalnog mira i stabilnosti i provedbe kineskih obveza neširenja nuklearnog oružja koje proizlaze iz međunarodnih ugovora“.

U ponedjeljak su proizvođači čipova diljem Europe još procjenjivali utjecaj novih kineskih mjera na njihove proizvodne kapacitete. Njemački proizvođač čipova Infineon rekao je da tvrtka slijedi „strategiju više izvora“ za svoje sirovine, s dobavljačima u različitim regijama svijeta.

„Trenutno ne vidimo nikakav veći utjecaj na zalihe materijala koji bi poremetio naše proizvodne mogućnosti“, izjavila je glasnogovornica Infineona Diana Kaaserer. Ostale tvrtke, poput Intela i STMicroelectronicsa (koje planiraju nove tvornice ili proširenja tvornica u Europi), nisu odgovorile na zahtjev za komentar.

Pitanje proizvodnje mikročipova sve više postaje stvar nacionalne sigurnosti

Proizvodnja mikročipova je jako specijalizirana i disperzirana po svijetu. Svaki dio procesa, od vađenja sirovina, preko proizvodnje strojeva za izradu mikročipova, dizajna, do konačne proizvodnje, odvija se u drugom dijelu svijeta. Praktički nema države na svijetu koja može sama proizvesti mikročip.

Specijalizacija u određenom segmentu proizvodnje ima smisla jer omogućuje jeftiniju i efikasniju proizvodnju nego da jedna kompanija obavlja cijeli proces. U situaciji kad globalna trgovina nesmetano teče, kad države jedna drugoj ne uvode trgovinske barijere, prijevoz je relativno jeftin i ako postoji transfer znanja, takav način svjetske proizvodnje u kojoj se svaka država specijalizira za određeni dio proizvodnog lanca itekako ima smisla.

Problem nastaje kad prijevoz postane skup i spor, kad države uvode trgovinske restrikcije na uvoz i izvoz i kad je proizvodnja u jednom dijelu svijeta zaustavljena. Tada globalni proizvodni lanac puca, a rezultat su nestašice i rast cijena. Kako se mikročipovi danas ugrađuju u širok spektar proizvoda, od mobitela do automobila, ostale industrije su u problemu. Problemi se šire u ostale sektore, a proizvodnja u raznim industrijama staje zbog problema koji je nastao u jednom dijelu globalnog proizvodnog lanca mikročipova.

Zbog toga su SAD, EU i Kina shvatili da su postali previše ovisni o drugim državama, u čemu vide prijetnju ne samo svojim gospodarstvima nego i nacionalnoj sigurnosti. Također se procjenjuje da će se tržište mikročipova udvostručiti do 2030. pa tri glavne ekonomske sile na svijetu žele uzeti što veći dio kolača.

Kompleksnost proizvodnje mikročipova osiguravala je da nitko ne može djelovati samostalno

Mikročipovi su jako kompleksan proizvod, s najvećim udjelom troškova za istraživanje i razvoj (R&D) od svih industrija, a čine čak 26 posto ukupnih kapitalnih izdataka kompanija. Upravo su potreba za velikim ulaganjima i velikim akumuliranim znanjem te nužnost iskorištavanja ekonomije razmjera doveli do toga da se kompanije, pa čak i države, specijaliziraju za samo određeni dio proizvodnog lanca, u skladu sa svojim komparativnim prednostima.

SAD je specijaliziran za djelatnosti koje zahtijevaju najveće ulaganje u istraživanje i razvoj, dizajn čipova i proizvodnju najkompleksnijih komponenti strojeva za proizvodnju. Visoka razina inovacija, najbolja sveučilišta na svijetu i velik broj vrhunskih stručnjaka prednosti su koje SAD iskorištava i sukladno tome se specijalizirao za jedan dio proizvodnog lanca.

Tajvan i Južna Koreja su specijalizirani za proizvodnju silicijskih ploča, što zahtijeva goleme investicije, infrastrukturu i stručnjake. Kina je predvodnica u ugradnji, pakiranju, testiranju i proizvodnji silicija, što zahtijeva manje stručnjaka i znanja. EU, pak, zaostaje za SAD-om u dizajnu, za Tajvanom u proizvodnji i za Kinom u popratnim aktivnostima, ali je ključna zbog toga što u njoj posluje kompanija koja proizvodi 60 posto strojeva za proizvodnju mikročipova – nizozemski ASML („Advanced Semiconductor Materials Lithography“) s 30 tisuća zaposlenika.

Međuovisnost država je potpuna i nijedna ne bi mogla efikasno sama obavljati cijeli proces proizvodnje. Procjenjuje se da ušteda na razini cijele industrije zbog takve specijalizacije iznosi više od bilijun dolara godišnje te smanjuje konačnu cijenu za 35 do 65 posto. To znači da smanjuje cijenu svih proizvoda u koje se ugrađuju mikročipovi; računala, mobitela, kuhinjskih uređaja, automobila i ostale elektronike. Značaj mikročipova je sve veći zbog toga što se ugrađuju u sve više proizvoda pa su moderan život i moderna industrija nezamislivi bez njih.

SAD je krenuo u borbu za ovladavanje industrijom

U kolovozu prošle godine je SAD izglasao CHIPS and Science Act, paket mjera vrijednih oko 52 milijarde dolara koji su podržali i republikanci i demokrati. Primarni cilj je poticanje industrije mikročipova u SAD-u, s naglaskom na izgradnju proizvodnih kapaciteta za sastavljanje „finalnog proizvoda“, što je SAD od 90-ih postupno outsourceao u druge države.

Povod je bila epidemija covida-19, koja je dovela do nestašica mikročipova u SAD-u i ozbiljno naštetila domaćoj proizvodnji automobila, medicinske opreme, mobitela i vojne opreme. Upravo zbog vojne industrije, koja je danas nezamisliva bez mikročipova, domaću proizvodnju ne smatra se samo ekonomskim pitanjem nego i ključnom za nacionalnu sigurnost.

1990. SAD je proizvodio 40 posto mikročipova u svijetu, a 2019. tek 11 posto. Iako se naglašava kako će program reagirati na „tržišne signale“, popuniti praznine na tržištu i smanjiti investicijski rizik privatnog kapitala, jasno je da se radi o državnom intervencionizmu i subvenciji. Konačni trošak bi mogao biti daleko veći od 52 milijarde dolara jer se taj iznos odnosi samo na kostur programa, a procjene se penju do 300 milijardi dolara.

Kina zasad zaostaje, ali ulaže velike napore da sustigne konkurenciju

Kina već dulje pokušava izgraditi vlastitu industriju mikročipova jer je trenutni dio proizvodnog lanca koji obavlja Kina niske dodane vrijednosti u odnosu na ostatak industrije. Kao i SAD-u, važna joj je posebno neovisnost u proizvodnji čipova za vojnu industriju.

Da bi se Kina spriječila u proizvodnji tehnološki najnaprednijih čipova, SAD je početkom rujna prošle godine zabranio izvoz mikročipova najnovije generacije, posebno onih namijenjenih za umjetnu inteligenciju. Ograničava se i izvor strojeva koji se mogu koristiti u proizvodnji mikročipova visoke kvalitete.

To dodatno otežava planove Kine da razvije vlastitu industriju mikročipova, posebno zbog toga što je Tajvan najavio da će kompanije iz te države poštovati ista pravila o izvozu u Kinu kao i kompanije iz SAD-a.

U utrku se uključila i EU

I EU se uključila u utrku prema samostalnoj proizvodnji mikročipova. Početkom 2022. najavljen je European Chips Act, program osnaživanja industrije mikročipova u EU vrijedan 43 milijarde eura. I ona mikročipove vidi kao pitanje ekonomske sigurnosti iako manji naglasak stavlja na potrebe vojne industrije.

„Pandemija je bolno razotkrila ranjivost opskrbnih lanaca čipova. Svi znate da je globalna nestašica čipova stvarno usporila naš oporavak“, rekla je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.

Cilj je da se do 2030. godine 20 posto mikročipova na svijetu proizvede u EU. Trenutno njen udio u svjetskoj proizvodnji iznosi 10 posto, dok se 90-ih u njoj proizvodilo 40 posto svih mikročipova na svijetu. Jedan od problema koji bi se mogli pojaviti u EU je nedostatak kvalificirane radne snage za industriju mikročipova, točnije visokokvalificiranih stručnjaka.

S druge strane, olakotna okolnost je to što se glavna kompanija koja proizvodi strojeve za izradu mikročipova nalazi u članici EU Nizozemskoj, a drži više od 60 posto tržišta strojeva za proizvodnju mikročipova. Te strojeve u ozbiljnijim količinama, što znači nekoliko desetaka komada godišnje za takav tip strojeva, proizvode još samo Japan i Južna Koreja.

Geopolitička karta svijeta se mijenja. Nakon nekoliko desetljeća većeg povezivanja i suradnje dolazi vrijeme rasta izolacionizma. Svaki dio svijeta nastoji postati samodostatan i manje ovisan o drugima. To će dovesti do više nestabilnosti u svijetu, posebno u nerazvijenom dijelu.

Kako se SAD, EU i Kina zatvaraju, tako će biti sve manje prostora za širenje gospodarskog napretka, znanja i tehnologija u ostatak svijeta. Proces outsourceanja proizvodnje desetljećima je smanjivao ekonomske razlike među državama i svjetsku nejednakost. Nastaje novi svijet, a jedno od prvih polja na kojima se velike gospodarske sile sukobljavaju je industrija mikročipova.