Vrijeđao je Europljane i Zelenskog, nudio sebe nakon Trumpa, no čim je počeo rat potpuno je nestao
DIJELI LEKCIJEVance: Europski saveznici čine mnogo toga kako bi sabotirali sami sebe
BIZARAN SLUČAJJD Vance (67) prijetio JD Vanceu, Trumpu i Musku: ‘Pospremit ću vas u vreću za mrtve. Nek me upuca snajperist‘
U nastavku donosimo:
- vruće citate i javne istupe JD Vancea koji odudaraju od aktualnih poruka Bijele kuće
- unutarnje tenzije u vrhu administracije, s imenima poput Marco Rubio i Stephen Miller
- što o slabljenju Vanceova utjecaja otkrivaju kadrovske rokade i potezi u Pentagonu i Ministarstvu pravosuđa
- pregled Vanceovih ekonomskih prijedloga nasuprot dominantnim prioritetima Trumpove ekipe
- iskustva i stavovi aktera iz konzervativnih krugova o ulozi potpredsjednika i posljedicama za budući “post-trumpizam”
Ako je američki potpredsjednik JD Vance nešto obećao tijekom predsjedničke kampanje 2024. godine, to je bilo da Sjedinjene Države neće ući u rat s Iranom kakav upravo sada bjesni. „Amerika ne mora stalno kao policijac nadzirati svaku regiju svijeta“, rekao je Vance komičaru Timu Dillonu u njegovom podcastu.
„Naš interes, ja mislim, uvelike je u tome da ne ulazimo u rat s Iranom. To bi bilo golemo rasipanje resursa. Bilo bi to izuzetno skupo za našu zemlju“, dodao je tada Vance. U drugom intervjuu, u podcastu Shawna Ryana u rujnu 2024., Vance je čak rekao da je rat između Izraela i Irana zapravo „najvjerojatniji i najopasniji scenarij“ za izazivanje Trećeg svjetskog rata.
Ti njegovi argumenti djeluju gotovo kao farsa nakon što je predsjednik Donald Trump odlučio – nakon prošlogodišnjih bombardiranja iranskih nuklearnih postrojenja i proglašenja njihovih aktivnosti i postrojenja obogaćivanja urana „potpuno i u cijelosti uništenima“ – pridružiti se Izraelu u pokretanju rata protiv Islamske Republike. U taj sukob sada je umiješano desetak zemalja na Bliskom istoku.
Trump danas poručuje da će vojno učiniti „što god je potrebno“ te da se „rat može voditi zauvijek“, a Vanceov profil na X-u, na kojem je inače vrlo aktivan, utihnuo je u danima nakon što su bombe počele padati na Iran u subotu ujutro. Američki potpredsjednik nije bio u Mar-a-Lagu s Trumpom dok je ovaj pratio napad. Umjesto toga, administracija je objavila fotografiju na kojoj se vidi kako Vance vodi sporedan sastanak u Bijeloj kući uz Tulsi Gabbard, ravnateljicu nacionalne obavještajne službe.
JD Vance je ušao u Bijelu kuću kao čovjek pun ideja, primjerice onih o skromnijoj ulozi Sjedinjenih Država u svjetskim poslovima, o novoj, radnicima naklonjenoj verziji republikanske ekonomske politike te o agresivnoj regulaciji velikih korporacija. No, Iran je samo najnoviji primjer jednog uočljivog trenda – čini se da unutar Trumpove administracije Vanceovo mišljenje ima sve manju težinu, kako piše u svojoj analizi The Atlantic.
U neskladu s administracijom
U vanjskoj politici Vance je bio na izolacionističkom polu MAGA pokreta, koji sada uključuje ljude poput državnog tajnika Marca Rubija, a koji su ranije bili gorljivi zagovornici američkih intervencija u inozemstvu. Vance je imao vrlo koherentnu i vrlo dobro artikuliranu teoriju na kojoj je temeljio svoja uvjerenja – Amerika se ne može boriti na više frontova i ne bi trebala besmisleno trošiti svoje ograničene zalihe streljiva na regionalne sukobe, poput rata između Rusije i Ukrajine, jer se natječe s rastućom supersilom Kinom.
Ipak, kao potpredsjednik morao je uskladiti svoj stav s odlukom predsjedničke administracije da se u siječnju zarobi venezuelskoga diktatora Nicolása Madura u akciji koju je Vance potom branio kao policijsku operaciju, a ne kao čin rata. Također je spremno prihvatio Trumpovu želju za preuzimanjem kontrole nad Grenlandom, posjetivši taj arktički otok u ožujku prošle godine.
No, čini se da je Vance privatno dosljedniji svojim ranijim stavovima. U porukama na aplikaciji Signal, koje su prošle godine procurile u javnost objavom u Atlanticu, izrazio je protivljenje napadima na hutističke militante u Jemenu – doduše, nakon što je preglasan, brzo je pristao na odluku o napadima.
Dobro pogledajte ovu fotografiju, jako je znakovito koga na njoj – nema
Kada je u pitanju njegov izraziti skepticizam prema ukrajinskim ratnim naporima – kao senator je lobiranje ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog za dodatnu američku pomoć nazvao „grotesknim“ – u početku je izgledalo da ima podršku unutar Trumpove administracije. Na sastanku u Ovalnom uredu s Trumpom i Zelenskim, Vance je prekoravao i ponižavao ukrajinskog predsjednika pitanjem: „Jeste li barem jednom rekli hvala?“.
Jedan od rijetkih bliskih Vanceovih saveznika koji je dobio važnu poziciju u administraciji, Elbridge Colby, glavni dužnosnik Pentagona za politiku, stajao je prošlog ljeta iza odluke da se obustave isporuke oružja Ukrajini. Ipak, Trump je tu odluku potpuno preinačio u roku od nekoliko dana – on ne samo da dopušta da prethodno odobreni američki paketi pomoći stignu do Ukrajinaca, nego i proširuje pristup naoružanju kroz novi program koji europskim zemljama omogućuje da plate oružje i potom ga prebace Ukrajini.
Sjedinjene Države i dalje u značajnoj mjeri pomažu Ukrajini i na druge načine – njihove obavještajne službe pružaju opsežnu podršku, vojska pritišće rusko gospodarstvo zapljenom brodova tzv. flote iz sjene koji zaobilaze američke sankcije, a Trumpov saveznik Elon Musk blokirao je nelegalne Starlink terminale koje su ruske snage koristile za navođenje dronova. Ironija je sada u tome što se, upravo kako je Vance strahovao, američki presretači projektila potrebni za odvraćanje kineske vojske troše nevjerojatnom brzinom – ali ne zbog Ukrajinaca. Trumpova administracija sada ih koristi u ratu na Bliskom istoku.
Vanceovo različito mišljenje unutar konzervativnih krugova bilo je još izraženije u ekonomskim pitanjima. Ovaj autor „Gorštačke elegije“ (Hillbilly Elegy) – memoara s puno humora i živopisnih likova o apalačkim vrijednostima njegove obitelji iz Kentuckyja i socioekonomskim problemima njegovog rodnog grada Middletowna u Ohiju – koji je postao rizični kapitalist, nekoć se činio spremnim preoblikovati republikansku dogmu Ronalda Reagana.
Vance je tako želio povećati stopu nataliteta u Americi proširenjem porezne olakšice za djecu, možda čak na 5000 dolara po djetetu. Također je želio zaštititi američke radnike širenjem sindikalnog organiziranja, razbijanjem velikih tehnoloških kompanija, ubrzanjem antimonopolskih postupaka, povećanjem carina i uvođenjem industrijske strategije. Osim carina – koje su ionako dugogodišnja Trumpova opsesija – malo se toga iz Vanceova koncepta može prepoznati u potezima predsjedničke administracije.
Nevidljive politike
Zakonom pod nazivom „Jedan veliki lijepi zakon“ (One Big Beautiful Bill Act – OBBBA), glavnim zakonodavnih zahvatom aktualne administracije, povećan je porezni odbotak za djecu na 2200 dolara po djetetu, a omogućio je i posebne porezno povlaštene „Trump račune“ za djecu, ali oni će postojati samo do 2028. godinei radi se o tek malom nagovještaju pronatalitetne politike. Temelji obiteljske politike po uzoru na Mađarsku, koju je Vance često hvalio, ni približno nisu institucionalizirani u Americi.
Potpredsjednik je nekoć razmatrao velike ideje poput uključivanja radnika u upravne odbore kompanija, kao u Njemačkoj, te dopuštanja sindikatima da pregovaraju na razini cijele industrije odjednom, kao u Skandinaviji, umjesto principa tvrtka po tvrtka. No, umjesto da prihvati takve prijedloge, Trumpova administracija priprema Nacionalni odbor za radne odnose za poništavanje nekih ranijih odluka.
U Senatu je Vance surađivao s demokratima na zakonodavstvu kojim bi se povratile naknade direktorima banaka i ukinule porezne olakšice za korporativna spajanja. No, ni to njegovo nekadašnje suprotstavljanje korporacijama nije vidljivo u Trumpovim politikama.
Vanceova bivša politička savjetnica Gail Slater nedavno je izgubila posao na čelu odjela za antimonopolsku politiku u Ministarstvu pravosuđa, u borbi za moć s državnom odvjetnicom Pam Bondi. Roger Alford, njezin zamjenik, koji je smijenjen prije nje, u govoru prošle godine ustvrdio je da „lobisti MAGA-e, koji su to samo po nazivu i opisu, i dužnosnici Ministarstva pravosuđa – koji im to omogućuju – slijede drugačiju agendu“ te se nastoje „obogatiti dok su njihovi prijatelji i klijenti na vlasti“. Geslo „Isušimo močvaru“ iz ove se administracije danas rijetko čuje.
Potpuno prihvaćanje kulturnog rata od strane Trumpove administracije, osobito u agresivnoj kampanji protiv institucija uglednih Ivy League sveučilišta – najstarijih i najbogatijih privatnih sveučilišta u SAD-u – ipak odražava neke od Vanceovih omiljenih tema. Isto vrijedi i za oštru kritiku Europe kao kontinenta toliko zaokupljenog multikulturalizmom da se, kako je navedeno u Strategiji nacionalne sigurnosti iz 2025. godine, suočava s „civilizacijskim brisanjem“. No, ti stavovi u skladu sa stavovima Stephena Millera, zamjenika šefa kabineta predsjednika za politiku, koji očito ima mnogo veći utjecaj u Bijeloj kući.
Vance se, također, činio spremnim postati ozbiljan kreator politika u području umjetne inteligencije nakon govora u Parizu prošle godine, u kojem je upozorio na „pretjeranu regulaciju sektora umjetne inteligencije“ i obećao „zaštitu američke AI tehnologije i tehnologije čipova od krađe i zlouporabe“. No, Trumpova administracija i ovdje je krenula u suprotnom smjeru – u prosincu je Kini odobrila izvozne licence za napredne čipove u zamjenu za 25-postotni udio u prihodima, a prošlog mjeseca pokušala je ograničiti djelovanje tvrtke Anthropic, jedne od vodećih kompanija u području umjetne inteligencije, nakon neuspjelih pregovora s Pentagonom.
‘Trumpizam‘ nakon Trumpa
U međuvremenu, Vance i dalje ostaje najbolji televizijski glasnogovornik Bijele kuće i cijeni se njegova lojalnost. No, kada u Bijeloj kući dođe do sukoba političkih stajališta, teško je vidjeti gdje Vance odnosi pobjedu, primjećuje Atlantic. U određenom smislu, Vance prolazi kroz tipičnu sudbinu potpredsjednika – onoga koji je stalno izložen javnosti, ali ga se rijetko sluša. To je veliki pad u odnosu na snažnu ulogu za koju se nekoć činilo da će je imati.
Vanceova nominacija za potpredsjednika nije bila ustupak staroj Republikanskoj stranci, nego obećanje buduće Republikanske stranke – ‘trumpizma‘ nakon Trumpa. Umjesto toga, tijekom protekle godine njegova je važnost oslabila – u ekonomskoj politici manje je ključan od ministra financija Scotta Bessenta, u imigraciji manje utjecajan od Millera, a u vanjskoj politici manje uvjerljiv od Rubija i posebnog izaslanika Stevea Witkoffa. To možda objašnjava zašto se, nakon napada na Iran, Vance našao ne uz Trumpa nego uz Gabbard koja se, poput potpredsjednika, čini u neskladu s politikama administracije – tijekom svoje predsjedničke kampanje 2020. godine, Gabbard je prodavala majice s natpisom „No War With Iran“ (Ne ratu s Iranom), kako podsjeća Atlantic.
Vance je prvi put privukao pažnju javnosti kao snažan kritičar Trumpa, koji je bez obzira na to mogao objasniti njegovu privlačnost Amerikancima iz unutrašnjosti zemlje elitama na obali. Prije svoje kampanje za Senat u Ohiju 2022. pojavio se kao sama personifikacija nacionalnog konzervativizma – nove, populizmom obojene struje mišljenja koja je postajala dominantna u Americi i Europi. Bijesno je odbacivao tzv. vječne ratove administracije Georgea W. Busha, razočaran vlastitim iskustvom mladog vojnika koji je bio uključen u njihovo vođenje.
Ponovno osmišljavanje samog sebe očito je moguće za čovjeka koji to već eranije radio, no ako bude tražio republikansku predsjedničku nominaciju 2028. godine, mogao bi se naći vezan uz nepopularan niz politika kojima bi se verzija JD Vancea iz 2024. godine protivila, zaključuje Atlantic.
